Ovaj vrijedni poljoprivrednik sa medom se druži od malena, jer je to bio dio porodične tradicije, ali je jednog trenutka odlučio da proizvodi samo organski.

„Organski med je poseban izazov. To je već umjetnost u proizvodnji, a pravila su toliko stroga da svakog trenutka može da vas iznenadi neka kontrola i da vam oduzme sertifikat organskog proizvođača“, priča Brano za Portal RTCG.

Brakočevićevi pčelinjaci nalaze se na nadmorskoj visini od hiljadu sto do hiljadu i dvjesta metara.

„Ne može organski med svuda da se proizvodi. Podrazumijeva se da ne može tamo gdje postoje neki zagađivači prirode i vazduha, gdje nema nikave hemije u blizini. Kod nas u selu Šekular su idealni uslovi. To je veliko selo, ali ovdje gdje je moje domaćinstvo uslovi upravo takvi da zadovoljavaju sve stroge kriterijume za proizvodnju ogranskog meda“, kaže Brano.

U nekadašnjem Brakočevićevom domaćinstvu bilo je više stoina košnica. Od kada je prešao na organsku proizvodnju, Brano ima oko 130 košnica.

„Imam i više novih pčelinjaka, ali evo da kažem da imam 130 košnica“,m kaže Brano.

On objašnjva da se radi o specijalnim košnicama koje moraju biti od materijala bez prisustva hemije.

„Prvo moraju biti drvene. Onda ne smiju biti farbane. Zatim se ne može koristiti obični ekser, već samo rosvajni. Vosak mora biti takođe organski, kao i ljekovi koji se koriste. Ako prihranjujete pčele, to možete raditi samo organskim medom, ili organskim šećerom, ako ga imate“, priča Brano.

Uzorke meda on je dužan da makar dva puta godišnje nosi za Podgoricu u Insititut gdje se proverava da nema prisustva hemije, i kako bi produžio sertifikat organskog proizvođača.

„Nekada se desi i da vas iznenade i dođu nenajavljeno iz Monte organike ili Instituta. Nedavno je dolazila kontrola iz Ministarstva poljoprivrede. Želim da kažem da je teško steći sertifikat organskog proizvođača, ali ga je lako izgubiti. Zato ne mogu sprecizno da vam kažem koliko ima proizvođača organskog meda u Beranama jer je to podložno promjeni“, kaže Brano.

Disciplina i pravila idu čak dotle da se tegle u kojim se pakuje med ne mogu upotrijebiti dva puta, i da se stalno moraju koristiti nove.

„Kada vas iznenadi kontrola morate imati sve račune od orgnaskih materijala koje ste kupili za potrebe pravljenja košnica ili pakovanja meda“, kaže ovaj medar.

Za sezonu koja je pri kraju Brano ocjenjuje da je prosječna, ne najbolja ali svakako dobra u odnosu na prošlu i godinu prije toga, kad aje meda bilo vrlo malo.

„Da vam nešto kažem. Meni reklama ne treba. Prvo proizvodim za sebe i sestru, a onda za prijatelje i rođake. Ako nešto ostane, imam stalne kupce“, priča Brakočević.

On upozorava da treba biti vrlo oprezan kod kupovine meda, jer je, kako kaže, više trgovaca nego proizvođača. „Građani treba da znaju da na tržištu ima dosta švercovanog meda koji stiže ko zna odakle, i pravi se ko zna kako. Čuli ste vjerovatno za slučaj kada je u Pančevu zaplijenjeno 400 tona švercovanog meda, ko zna od čega napravljenog. Moj vam je savjet, med kupujte samo kod provjerenih i poznatih ljudi u vašem kraju“,  kaže Brano. Berane i Gornje Polimlje je oduvijek imalo dobrih pčelara koji su osvajali priznanja na sajmovima širom svijeta, okupljeni oko nekoliko poznatih udruženja kao što je „Uljanik“. Ta tradicija se nastavlja, a da je tako nedavno je pokazala i manifestacija u Andrijevici pod nazivom „Dani meda i rakije“.

Dobar dio beranskih i proizvođača iz sjevernih krajeva nedavno su izlagali i na „Poličkoj žetvi“, a uskoro će, već tradicionalno, u Beranama biti organizovan i „Međunarodni poljoprivredni sajam“, čiji organizatori su Sekretarijat ua poljoprivredu Opštine Berane i Ministarstvo proljoprivrede, kada, između ostalog, i veliki broj proizvođača meda iznosi na degustaciju i prodaju svoje proizvode.