Srpska pravoslavna crkva Svetog Trifuna slavi kao velikomučenika koji je postradao za hrišćansku vjeru, ne isključujući njegov značaj zaštitnika bračne ljubavi i vjernosti, koje su dio hrišćanske propovijedi.

Prema hrišćanskom učenju, bračna ljubav je blagoslovena od Boga, a bračni zavjet neraskidiv, o čemu svojim djelima najbolje svjedoče Hristovi velikomučenici, među kojima je i Sveti Trifun.

U "Ohridskom prologu" vladike Nikolaja Velimirovića piše kako je velikomučenik Trifun poginuo 250. godine u Nikeji, od mača hristobornog rimskog cara Dakija.

Vladika Nikolaj govori o skromnosti i iscjeliteljskoj moći svetitelja Trifuna. Još od djetinjstva na njemu je bila velika blagodat Božja, te je mogao iscjeljivati bolesti na ljudima i na stoci i izgoniti zle duhove. 

Sahranjen je skromno, po njegovoj želji, u selu Kampsadi u Frigiji, gdje je i rođen.

Svetog Trifuna slave mnogobrojni esnafi i vinogradari, a na liturgijama se pominje stradanje svetitelja Trifuna.

Prema vjerovanju, Sveti Trifun je čuvar bilja i štiti ga od raznih štetočina. Obično se njemu mole da sačuva njive i vinograde od skakavaca, gusjenica i drugih insekata.

Zapadne crkve danas obilježavaju Svetog Valentina ili Dan zaljubljenih.

Vladika Nikolaj piše i o Svetom Valentinu, koji je bio episkop u italijanskom gradu Interamni, gdje se proslavio kao iscjelitelj brata rimskog tribuna Frontana i Herimona, sina poznatog filosofa Kratona, čime je mnoge preobratio u hrišćansku vjeru.

Valentin je sa svojim sledbenicima posječen mačem 273. godine, zapisano je u Prologu.

Sveti Trifun, praznik pravoslavnih vjernika, i praznik zapadne tradicije Sveti Valentin obilježavaju se istovremeno. Ta dva sveca su, iako svetkovani u različitim crkvama, zaštitnici iskrene ljubavi svih hrišćana.