Bogati Egipćani su nosili suncobrane od papirusa i perja, koji su služili kao statusni simbol. Navodno, otvaranjem suncobrana u zatvorenom prostoru, naljutili bi boga sunca Ra i kao rezultat toga snosili posledice, piše N1 Zagreb.

Drugi izvještaji tvrde da su suncobrani od paunovog perja bili namijenjeni da imitiraju nebesko božanstvo Nut, a kada bi neplemenik kročio pod njegovu sjenku bilo je svetogrđe.

U oba ova slučaja, teorije ukazuju na to da je porijeklo ukorijenjeno u religiji, a ne u misticizmu.

“Ako je to naljutilo egipatskog boga sunca Ra, to se smatra religioznim vjerovanjem“, objašnjava Stivens.

Viktorijansko doba je istaklo opasnosti

U viktorijansko doba, oko sredine 19. vijeka, kišobrani su bili veliki i nezgrapni, sa jakim metalnim žicama.

U Panatijevoj knjizi “Izvanredno poreklo svakodnevnih stvari“, naučnik Čarls Panati piše: “Kišobran sa krutim krakovima, koji se iznenada otvorio u maloj prostoriji, mogao bi ozbiljno da povredi odraslu osobu ili dijete ili slomi krhki predmet.

Tako se sujevjerje pojavilo kao prepreka otvaranju kišobrana u zatvorenom prostoru.

Magična vjerovanja

Ljudi u različitim kulturama često vjeruju da stvari imaju individualnu moć ili suštinu u sebi.

“Kada je otvoren, kišobran je dizajniran da se koristi napolju, u oluji. Oluja je nepredvidiva, neprijatna, potencijalno nasilna i destruktivna“, objašnjava on.

“Kuća je uredna, tiha, mirna. Otvaranje kišobrana iznutra zagađuje kuću esencijom oluje“, kaže Stivens.