Priče na temu sexa nekada su “razbijale” sa brojem pregleda i komentara. Poslije toliko godina, pitam se da li smo se uljuljkali u aseksualnosti, da li smo postali društvo frigidnih i impotentnih.
Sve vrijeme tražim pravi termin za naš sindrom…
Ma, da! Snašao nas je burn-out sindrom.
Dobro zvuči, jelte? Moćan I moderan naziv?!
Neuskalađene ambicije, ideje, ciljevi i zadaci na poslu.
Sagoreli smo! A mnogi i zagoreli!
Sada u trenucima opuštanja umjesto da se posvetimo sexu i ljubavnim igrarijama, prije čitamo o popovima, hodžama, dovama, molitvama… Nerijetko se i posvađamo, da nakon lagane prepiske posegnemo za bromazepamom, I ćebetom preko glave!
Usahnuli, utihnuli!
O sexu čitamo (čast izuzecima) samo ako je neki nemili događaj u pitanju. Silovanje i ili sto svirepije ubistvo!
Što smo na boljim pozicijama sve nam je teže I nelagodnije!
Ozlojeđenost, bezvoljnost i na kraju iscrpljenost!
Za naše dobro bitno je na vrijeme prepoznati da li je riječ o reverzibilnom psihičkom stanju kao što je umor ili je u pitanju stres koji vodi do izgaranja.
Posmatrajući današnje drušvo i poredivši ga sa stanjem u prošlim godinama kao laik mogu da zaključim da smo opasno zagoreli, izgoreli, pregoreli!
Da se vrati vrijeme vaginalnog zubala, kada smo se njime branile od velikog broja udvarača!
Neka nam se i sada udvaraju kao nekada!
Autor:J.M.
Komentari