Netfliksova dokumentarna serija premijerno prikazana ove nedelje bavi se ženom koja je dobila djecu zahvaljujući spermi Džonatana Džejkoba Majera.

Žena je rekla da se osjeća „prevarenom" i da je „tužna i bijesna" nakon što je otkrila koliko je druge djece začeto Majerovom spermom.

Ali je Majer za BBC rekao da je dokumentarac obmanjujući zato što stavlja naglasak na one koji su nesrećni umjesto na mnoge druge porodice za koje tvrdi da su mu zahvalne.

U reakciji na intervju, izvršna producentkinja serije rekla je da njegova tvrdnju da je većina porodica srećna „apsolutno neistinita".

U intervjuu, Majer je rekao i da ne vidi „apsolutno ništa loše" u tome što je začeo stotine djece.

Ovaj 43-godišnjak odbio je da bude intervjuisan za Netfliksov dokumentarac, ali je govorio za „Ženski sat" na BBC Radio 4.

„Namjerno su nazvali dokumentarac Čovek sa 1.000 djece, a trebalo je da se zove 'davalac sperme koji je pomogao porodicama da začnu 550 djece'.

„Dakle, u samom startu namjerno obmanjuju i dezinformišu", rekao je on za BBC.

Nastavio je ironično: „Mislim da je Netfliks uradio sjajan posao kad je odabrao pet porodica koje su nezadovoljne među 225 porodica kojima sam pomogao, a te druge porodice će vam definitivno reći nešto sasvim drugo."

Netfliks je za BBC saopštio da ne želi da komentariše Majerov intervju, ali je Natali Hol, izvršna producentkinja dokumentarca, ipak dala izjavu za emisiju.

„Poslednje četiri godine sam razgovarala sa porodicama pogođenim Džonatanovim lažima. Lično sam razgovarala sa 45 do 50 porodica.

„Pedeset porodica je dalo izjavu sudu o uticaju krivičnog djela na žrtvu povodom njegovih laži i molilo sudiju da ga zaustavi.

„I zato je ta ponovljena Džonatanova tvrdnja da se radi 'samo o šačici žena' potpuno neistinita", rekla je ona.

U mnogim slučajevima, davao je donacije privatno, što znači da je direktno sarađivao sa porodicama umjesto preko privatne klinike.

Neke žene koje su ga odabrale za davaoca kažu da im nije predočio razmjere broja druge djece koje je začeo.

„Imam problem zato što mi je onomad rekao da donira za pet porodica.

„Kad sam 2021. godine pročitala članak u novinama ispostavilo se da se radi o stotinama porodica. Zato imam problem i ne slažem se s njegovim metodama", rekla je za Ženski sat jedna od majki, Natali.

Neke žene kojima je donirao spermu opisale su ga kao „narcisa", dok druge kažu da predstavlja prijetnju po javno zdravlje.

Upitan da li misli da je njegova procjena o 550 djece mnogo, Majer je rekao: „Jeste za običnog čovjeka, ali nije za davaoce sperme."

„Za davaoca sperme je to sasvim uobičajeno. U njihovim slučajevima ta brojka odlazi do više stotine djece. Klinike šalju spermu davalaca u mnoge druge zemlje."

„Zastarjeli stavovi"

O dokumentarnoj seriji mnogo je pisano pred njenu premijeru.

U prikazu sa četiri zvjezdice, Vidži Džesap iz Ivning standarda opisala ju je kao „priču od koje se ledi krv u žilama: ona predstavlja upozorenje na opasnosti savremenog doba."

„To je nesumnjivo fascinantna serija, mada na veoma mračan način, a otkrića o donaciji sperme (i Mejerovom načinu kako to radi) su jeziva", kaže ona.

Anita Sing iz Telegrafa kaže da se „filmadžije suviše trude da pretvore ovo u tip priče o ženama koje se svete a la Tinder-Svindler, a postoji i obrt u poznoj fazi".

„Ali čak i bez toga ovo je pristojna priča koja postavlja šira pitanja o industriji davalaca."

Neke žene su izrazile zabrinutost da bi njihova djeca u budućnosti mogla da se upoznaju i uđu u vezu sa polubratom i polusestrom, a da toga nisu svjesna.

„Najveća briga je da će ova djeca naletjeti jedna na drugu i zaljubiti se jedno u drugo, zato što prepoznaju nešto jedni u drugima a nisu svjesna činjenice da su potekla od istog oca davaoca.

„To je najveći rizik koji ja vidim, zato što on govori o tome kako je otvoren i poznat davalac, ali je donirao brojnim klinikama širom svijeta, a ne dijele sve klinike iste vrijednosti o otvorenosti i iskrenosti prema djeci", kaže Natali.

Majer je odbacio tu sugestiju, rekavši voditeljki Nuali Mekgavern da se zabrinutost zasniva na slučajevima u kojima su korišćeni anonimni davaoci, dok je njegov identitet uvijek bio lako dostupan.

„Mogu da vam garantujem da sada postoje jeftini DNK testovi, a ja sam u DNK bazi podataka i oni mogu to da saznaju", kaže on.

„Roditelji će reći djeci da su potekla od davaoca. I zato što svi znaju moj identitet, čak i ako se slučajno desi da se sretnu, mogu prosto da pitaju: 'Da li si ti dijete davaoca?', i odmah posle toga: 'Da li je tvoj davalac otac Džonatan?'

„Treba da prestanemo da na djecu projektujemo ove zastarele stavove. Ona su i te kako svjesna da su djeca davaoca. Ona znaju kako na to da reaguju", dodaje.

Sudski slučaj
Majeru je zabranjeno da donira spermu u Holandiji 2017. godine, nakon što se ispostavilo da je otac 102 djeteta, rođena iz donacija za 11 klinika širom zemlje.

Nastavio je da donira u drugim zemljama do 2023. godine, kad su jedna žena i fondacija koja je podržava podnijeli civilnu tužbu protiv Majera, tvrdeći da on povećava rizik od incesta za svoju djecu.

U svjedočanstvu, Majer je priznaje da ima između 550 i 600 djece.

Međutim, sud je saopštio da je možda začeo i do 1.000 djece na nekoliko kontinenata.

Sudija je na kraju zabranio Majeru da donira spermu novim roditeljima i rekao da će biti kažnjen sa 100.000 evra po donaciji ako to ipak bude učinio.

„Već sam prestao da dajem spermu za nove primaoce 2019. godine. Donirao sam samo za njihovu braću i sestre.

„Sudski slučaj je bio praktično uzaludan jer sam ja već bio prestao, a sudski slučaj mi nije zabranio da pomažem već postojećim porodicama", rekao je Majer za BBC emisiju.

Upitan da li vidi bilo kakav problem u svojim postupcima, Majer je odgovorio odrečno.

„Ne vidim apsolutno ništa loše u tome, mislim da je to veoma dobro. Vidim da djeca imaju mnogo prijatelja, upoznaju se među sobom.

„Ne mogu da govorim u njihovo ime, ali na osnovu onoga što sam vidio, veoma su srećna što imaju toliko braće i sestara.

„Zato što se polubraća i sestre upoznaju na dan davalaca, sastaju se i odlaze na odmore zajedno."

Na pitanje zašto je uopšte postao davalac sperme, Majer kaže da je pogrešno ako neko misli da je imao plan.

„Bio sam na koledžu i imao sam prijatelja koji je bio neplodan.

„To je ostavilo veliki utisak na mene, zato što sam vidio kako se odrazilo na njegov život.

„I zato sam počeo da se zanimam za to i počeo sam da razmišljam, šta ako mogu da postanem davalac?".

Kad ga je Mekgavern pitala da li shvata kako se ove žene osjećaju, on je rekao: „Zašto bi im bilo neprijatno? Pa same su to birale".

„Ako želite ekskluzivnost, odete na kliniku, platite 10.000 evra i tada je vaš davalac ekskluzivan. Ako ne želite da dijelite kao majka, zašto ste uopšte odabrali ovaj put?".

Braneći dokumentarnu seriju, Hil je za BBC emisiju Ženski sat rekla: „Dokumentarna serija, na čije smo stvaranje i pažljivo istraživanje utrošili mnogo vremena, ima komentare i istraživanje mnogo porodica iz čitavog svijeta".

„Tvrdnja da on zna sve te porodice i da su one srećne naprosto nije istinita.

„U seriji možete da vidite kako je Džonatan mogao da laže bez pravne regulative i uz opšte odsustvo transparentnosti u oblasti plodnosti. A posledice po porodice su zaista dobro rasvijetljene u ovoj dokumentarnoj seriji."

Britanska Uprava za ljudsku oplodnju i embriologiju (HFEA) saopštila je da Netfliksova serija „može biti stresna i uznemirujuća za porodice neke djece začete preko davaoca."

Rejčel Kating, direktorka za saglasnost i informacije pri HFEA, za BBC je dodala: „Tretman plodnosti u Velikoj Britaniji je strogo regulisan a to nije uvijek tako u svijetu…. U okviru Velike Britanije, imamo ograničenje do 10 porodica.

„Ali može da se desi da davaoci doniraju izvan Velike Britanije, tako da iako imamo kontrolu u Velikoj Britaniji, nemamo ovlašćenje za slučajeve izvan zemlje, ili da znamo šta se dešava sa privatnim donacijama i zato savjetujemo ženama da idu na klinike koje imaju licencu HFEA."