''Danas sam u glavnoj ulici sproveo socijalni eksperiment. Naime, postavio sam kutiju, koja ima prozor sa ogledalom i crno postolje. Iz postolja su se čuli zvuci staromodne ''dail up'' konekcije za intrernet i glas koji je govorio "ukucajte vašu destinaciju". Na porzoru je pisalo otvoriti ovdje. Želja mi je bila da vidim koliko će sugrađana otvoriti prozor i vidjeti šta se nalazi u bijeloj kutiji. Zapravo ta bijela kutija je instalacija koju sam nazvao "Prozor u svijet"'', kazao je Đukić.

Željko Đukić 

On kaže da je suština ove današnje akcije da se vidi koliko su Bijelopoljci radoznali i koliko će njih otvoriti prozor i pogledati sta se nalazi u kutiji. Koliko su uspjeli da prebroje pored kutije je u sat vremena prošlo oko 250 građana a samo njih 10 je otvorilo prozor i vidjelo sta se nalazi unutra.

Građani su uglavnom u hodu okretali glavu i gledali instalaciju, neki su zastajali ali samo mali broj je otvorio prozor.

''Nikom nijesam želio da priđem i objasnim o čemu se radi , na ovaj način sam želio da istestiram radoznalost građana. Suština instalacije i performansa su da se istakne značaj ali i mane interneta. Prvi prozor u svijet su bile umjetničke slike, poslije toga prozor u svijet su bile fotografije, najpopularniji prozor u svijet je bio televizor ali danas naš prozor u svijet su mobilni telefoni i računari. Razlika između slike, televizora i fotografije u odnosu na intertet je to što je internet interaktivan, mi biramo šta želimo da gledamo, učimo i istražujemo a na slici, fotografiji i televizoru gledamo ono sto nam je plasirano'', saopštio je Đukić.

On je pojasnio da zvuci starinskog dajl up modema treba da asociraju na samu pojavu interneta, "jer od tada smo istninski bili u mogućnosti da istražujemo, pretražujemo da  učimo, komuniciramo ali i da polako postanemo zavisni".

"U današnjici skoro svi, počev od mene smo zavisni od interneta, što od online igrica ali najviše od socijalnih mreža. Poruka je da ne traba da živimo u virtuelnom svijetu, već u ovom realnom", poručio je Đukić.