Glavni problem nijesu otvorena pitanja, jer su ona postojala i u vrijeme kad je Hrvatska žustro zagovarala crnogorsko članstvo u NATO savezu, nego temeljni principi odnosa. Sad kad Skupštinom Crne Gore predsjedava čovjek koji je bio zagovornik velikosrpske agresije, a time se i danas diči, i taj čovjek ima veto poziciju i dominantan položaj unutar parlamentarne većine, ta pitanja više nije moguće ostavljati na strani - kaže Đenero

Ono što će se Crnoj Gori događati neće biti direktna hrvatska intervencija, ali izostanak očekivanih visokih posjeta evropskih funkcionera ili ispadanje rečenica o crnogorskom napretku iz izvještaja Evropskog vijeća naznake su novog standarda. Uticaj hrvatskih aktera u evropskim institucijama dovoljno je snažan da Hrvatska može otežati posao ovoj crnogorskoj Vladi, a da to čini potpuno nevidljivo. Možda će to raditi uz malo pomoći svojih evropskih saveznika - kaže u razgovoru za Pobjedu hrvatski analitičar Davor Đenero, najavljujući reakciju Zagreba na brojne pogrešne poteze vlasti u Podgorici. Ističe da je najozbiljnije pitanje koje bi se moglo otvoriti pitanje razgraničenja.

POBJEDA: Hrvatska je odlučila da njeni vaterpolo klubovi ne igraju u Kotoru, jer bojkotuju bazen „Zoran Džimi Gopčević“ do promjene naziva. Je li ovo još jedno otvoreno pitanje sa susjedom?

ĐENERO: Odmah nakon što je kotorskom bazenu oduzeto ime antifašističkog borca kojeg su ubili četnici, a nadjenuto ono bivšeg čuvara u logoru Morinj, 2021. godine, vaterpolisti dubrovačkog Juga odbili su nastupati u Kotoru. Sad je samo Ministarstvo turizma i sporta ovaj stav, koji su zauzeli sportaši iz Dubrovnika, koji su bili upućeni u poruku Crnoj Gori i susjedima, promjenom imena bazena, definisalo kao poruku svim hrvatskim vaterpolskim ekipama i plivačima. U Hrvatskoj su u vrijeme dok su ministarstvo vanjskih poslova i obrane vodili ministri Ranko Krivokapić i Raško Konjević bili uvjereni da je ova epizoda u Kotoru nešto samo privremeno, pogotovu kad je crnogorsko ministarstvo odbrane logor Morinj, za koji se vezuje zloglasna epizoda u životu tog Gopčevića, obilježilo dostojnim znakom sjećanja na nesretna vremena 1991. Ta je epizoda zatopljenja odnosa bila nažalost kratka, a nakon uspostavljanja aktuelne vlade, provokacije, ne samo od aktera iz PES-a, nego čak i više od strane Bečićevih „demokrata“, samo se redaju. Hrvatska lokalne vlasti u Kotoru ne može natjerati da uklone provokativno ime, ali može ustrajati na bojkotu, koji je jasna poruka.

POBJEDA: Koja su to otvorena pitanja između dvije zemlje i zašto se ovoliko dugo čeka odgovor na Rezoluciju o Jasenovcu?

ĐENERO: Najozbiljnije pitanje koje bi se moglo otvoriti, koje je već bivši premijer Zdravko Krivokapić počeo načinjati, jeste pitanje razgraničenja. Hrvatska je to pitanje smatrala zatvorenim, a ako bi Crna Gora doista počela raditi ono što je Krivokapić naznačio, naime, počela osporavati i granicu na kopnu, to bi moglo bitno zaoštriti bilateralne odnose, ne zbog samog teritorijalnog spora, nego zato što bi to značilo da Crna Gora odustaje i od prihvaćanja načela koja je definirala Badinterova komisija. Granica na kopnu je nedvojbena, a definisan je odličan „privemeni režim“ na moru, koji je osigurao da već dvadeset godina nema nikakvih graničnih incidenata. Dakle to pitanje je bilo de facto riješeno, ostalo je samo da se potpiše ugovor o delimitaciji, ili da se međunarodnoj sudskoj instanci (vjerojatno Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu) prepusti donošenje obavezujuće presude. Otvorena su bila pitanja vojne imovine (ne samo „Jadran“, nego i podmornice, na primjer), što je pitanje sukcesije. Glavni problem nijesu otvorena pitanja, jer su ona postojala i u vrijeme kad je Hrvatska žustro zagovarala crnogorsko članstvo u NATO savezu, nego temeljni principi odnosa. Hrvatska je vjerovala u odlučnost Crne Gore da bude punopravna članica euroatlantskog savezništva i da što je prije moguće pristupi Europskoj uniji. Danas Crna Gora funkcionira kao nepouzdan dio NATO saveza, ne poštuje procedure koje su unutar savezništva definisane i sve je očitije izložena uticaju trećih država na njen sigurnosni i odbrambeni sustav. Zbog opšte atmosfere, ali i zbog toga što je DPS-ova administracija doista bila posvećena evropskom načelu dobrosusjedstva, Hrvatska je na stranu stavljala otvorene probleme, ali i opterećenja iz vremena Miloševićeve velikosrpske agresije. Sad kad Skupštinom Crne Gore predsjedava čovjek koji je bio sudionik te agresije, a time se i danas diči, a taj čovjek ima veto poziciju i dominantan položaj unutar parlamentarne većine, ta pitanja više nije moguće ostavljati na strani.

POBJEDA: Hoće li biti blokade pristupnih pregovora?

ĐENERO: Uvjeren sam da se ono čega se boje crnogorski premijer i predsjednik, naime, da bi Hrvatska mogla blokirati pristupne pregovore, neće dogoditi, ali je sigurno da više nema niti naznake povjerenja prema crnogorskim vlastima s hrvatske strane. Ono što će se Crnoj Gori događati neće biti direktna hrvatska intervencija, ali izostanak očekivanih visokih posjeta evropskih funkcionera ili ispadanje rečenica o crnogorskom napretku iz izvještaja Evropskog vijeća naznake su novog standarda. Uticaj hrvatskih aktera u evropskim institucijama dovoljno je snažan da Hrvatska može otežati posao ovoj crnogorskoj Vladi, a da to čini posve nevidljivo, a možda će to raditi uz malo pomoći svojih evropskih saveznika.