Ljudi to nazivaju izbornim turizmom. A zapravo je kudikamo manje zabavno i opušteno od toga. U pitanju je izborno argatovanje: selidba glasačke mase iz jednog u drugi kut srpskog sveta, tako da svuda i uvijek pobijedi kandidat Aleksandra Vučića.

Vidjeli smo to u Podgorici i Kotoru. I ranije, vidjeli smo to tokom „veličanstvenih litija“, kada je iz Srbije i bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska uvožena biomasa. DPS je krao izbore, kažete? I to je opravdanje za očit izborni kriminal koji danas sprovode vladajući? To je opravdanje za suspenziju demokratskog poretka u opštinama u kojima litijumska, pardon – litijaška vlast ne može pobijediti (vidi Šavnik)?

Ruka ruku mije. Kao što je Dodik – tako što mu je dognao autobuse glasača i istovario ih kod biračkih mjesta – pomogao Vučiću da pobijedi na izborima u Beogradu, tako je Vučić juče Dodiku, na isti način,  pomogao da pobijedi u Srebrenici i Trebinju. O situaciji u Trebinju govorio je Vukanović:

Mirko Ćurić ponovo je pobjedio u u trci za gradonačelnika Trebinja. Kandidat Liste za pravdu i red Lazar Radan osvojio je 42 odsto glasova.

“Imali smo protiv sebe Crnu Goru i Srbiju koji su danas došli ovdje da glasaju”, rekao je lider liste Za Pravdu i Red Nebojša Vukanović.

!Svi privrednici grada Trebinja su bili protiv nas, borili smo se viteški, ovi rezultati su razočaravajući. Čestitam Vukoti Govedarici koji je dobio Gacko”, rekao je Vukanović.

O tome kako su namješteni izbori u Srebrenici govorio je Ćazim Duraković, potpredsjednik RS-a.

Evo šta veli:

To je, dakle, takozvana međunarodna pravda za Srebrenicu? Žrtvama mezarje, Memorijalni centar, posjete stranih zvaničnika koji se tamo rado slikaju i izgovaraju fraze izblijedjele od ponavljanja, poput „nikad više“. A drugoj strani sva vlast, te dozvola da tu vlast održavaju izbornim mahinacijama. Takva pravda je sama definicija nepravde.

Vučić izbore u Crnoj Gori već dugo tretira kao unutrašnje pitanje Srbije. Šta je bio odgovor Kvinte na njegove „bitke za Nikšić“? To da mu se dopusti da o izborima u Crnoj Gori odlučuje ne samo novcem, uticajem na marionetsku vlast i medijima, nego i „slobodnim protokom“ njegovih glasača, koje šalje sa mjesta na mjesto da izbore izborne pobjede u gradovima i državama u kojima ne žive.

Imam pitanje, zapravo dva, za Kvintu. Očiti, nesporni izborni inžinjering ne škodi stanju demokratije u regionu? I to ne destabilizuje region? A evo i treće: ne mislite li, možda, da to što vaše poslanice o demokratiji i pravnoj državi građani regiona koji svojim očima gledaju kako Vučić uz vašu ćutnju koja znači dozvolu namješta izbore u drugim, nezavisnim i suverenim državama nužno moraju čitati kao parodiju i izliv cinizma u (mali) mozak, nije dobro – ni za nas, a ni za vas?

A istina je sljedeća. Beogradskom diktatoru je dopušteno ne samo da uništi demokratiju u Srbiji, nego da istovjetnu destrukciju ničim ometan sprovodi u regionu.

To je toliko puta viđeno: diktatorska vlast demokratiju iskoristi kao način za preuzimanje trona, da bi je potom ukinula ili, još efikasnije, od nje stvorila praznu ljušturu, nalik na oklop raka nasukan na pješčanu plažu, što može fascinirati samo djecu predškolskog uzrasta, onu koja vole da ostatak umrle životinje prevrću štapićem i diraju prstićima.

Ako neko iz opozicije misli da će mu nakon podgoričkih, ili bilo kojih budućih izbora u Crnoj Gori na kojima pobijedi biti dozvoljeno da ušeta u institucije i preuzme vlast, taj neko temeljno ne razumije šta se ovdje desilo 30. avgusta 2020.

Ako Vučiću pod firmom novog zakona o državljanstvu prođe pokušaj etničkog i izbornog inžinjeringa u Crnoj Gori, nestaje i svaki formalni razlog da se izbori u ovoj zemlji uopšte održavaju.

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a