Pomoći starijim ljudima je obaveza koja nema rok trajanja. Ipak najčešće se starijeg čovjeka sjetimo u oči zimskog perioda.

Ekipa Crvenog krsta Nikšića posjetila je 84-godišnju Jelu Perović, koja pola godine živi u selu Brestice, a kada dođe zima odlazi kod svoje porodice.

“Živi se dosta dobro zato što me posjećuju, paze i još mogu sama oko sebe da uradim. Komšije dobre dolaze i tako. Sve dok mogu ustajati, imam želju da dolazim gdje sam provela 64 godine”, navela je Jela.

Do prije nekoliko godina starica je držala kravu i obrađivala baštu.

“Krava mi je valjala dosta, ali više nijesam imala snage da je muzem i prodala sam je. Šta se može, svemu dođe kraj”, kazala je Jela.

Brestice žive i ljeti, kada stigne zima, selo opusti, nema stanovnika.

Član Crvenog krsta Goran Damjanović dvije i po decenije obilazi starije, širom Nikšićke opštine.

“Ovdje sam uvijek dolazio punog u srca. Uopšte nijesam gledao da li je to meni posao ili nije posao. Ovdje dolazim ljudski, uvijek je milo kad se nešto fino dešava, nažalost dešava se i nešto što mi nije milo”, kaže Damjanović.

Istinu treba gledati u oči, sve je manje starijih.

“Obilazili smo nekih 50-ak domaćinstava, nažalost poslije korone i svega što se dešavalo, na svim ovim prostorima nije možda ostalo više od deset kuće”, poručio je Damjanović.

Može se više uraditi za starije ljude, kada bi bilo i više volje.

“Mogli bi svi dosta da urade, ali je problem nedostatak te dobre volje. Uvijek kažem, nemojte kretati put sela ako to srcem ne radite. Bez obzira kojoj službi pripadate, prvo ostavite uniformu, srce ponesite i to je to. Sve ostalo će doći”, zaključio je Damjanović.

RTCG