Srednja mjesečna temperatura bila je za oko 1,5 °C viša nego između 1850. i 1900. Ovaj period meteorolozi koriste za poređenje kako bi oslikali koliko je masovno sagorijevanje fosilnih goriva zagrijalo planetu. To znači da smo se opasno približili kritičnom pragu iz Pariskog sporazuma kojim se teži da se globalno zagrijavanje zauzda na 1,5 °C u odnosu na drugu polovinu 19. vijeka. Slično je bilo i u junu koji je bio za 1,46 °C topliji.

Treba imati u vidu da je u pitanju tek dva mjeseca koja su došla zabrinjavajuće blizu naučno-utemeljenih okvira za ograničenje temperature i da se Pariski sporazum odnosi na temperaturni prosjek tokom mnogo dužeg razdoblja od dvadeset godina, kakav se koristi za opisivanje klime.

Uprkos tome, situacija i te kako alarmira i treba da pokrene čovječanstvo na odlučniju klimatsku akciju.

- Ova godina je trenutno treća najtoplija sa 0,43 ºC iznad skorašnjeg prosjeka i sa prosječnom globalnom temperaturom u julu za 1,5 ºC iznad predindustrijskih nivoa - izjavila je Samanta Burges, zamjenica direktora u Kopernikusu.

- Čak i ako je ovo samo privremeno, pokazuje hitnost ambicioznih napora za smanjenje globalnih emisija gasova sa efektom staklene bašte koji su glavni uzročnik za rekorde - kaže.

I morske vode bile su neuobičajeno tople – klimatološka stanica u Herceg Novom je u srijedu, 26. jula, zabilježila temperaturu od 29,6 °C, što je najviša temperatura crnogorskog Jadrana od 1980-ih, a na istom mjestu ova brojka je izmjerena i 25. jula 2015.

Ali Crna Gora nije usamljen slučaj.

Štaviše, temperature mora, globalno gledano, nastavile su da rastu, a trend porasta počeo je još u aprilu. Mjesečni rekordi pali su već četvrti mjesec za redom, ali smo stigli i korak dalje: otkako se vodi evidencija, okeani zapravo nikada nisu bili topliji nego tokom jula. Oni su ti koji sprečavaju da naša atmosfera bude još vrelija upijajući, kako se procjenjuje, oko 90 procenata toplote koja nastaje usled oslobađanja gasova sa efektom staklene bašte

Burges je upozorila da ovi rekordi imaju direktne posledice po ljude i planetu koji su izloženi sve učestalijim i intenzivnijim vremenskim ekstremima.

Kako je krajem jula izjavio generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš, bez mini-ledenog doba protekli mjesec će po mnogo čemu biti rekordan.

Mini-ledeno doba se, u međuvremenu, nije desilo i sada znamo da je Zemlja bila – nikada toplija, nego u julu ove godine. Visokim temperaturama, izazvanim globalnim zagrijavanjem, bilo je pogođeno više od 6,5 milijardi ljudi, odnosno čak 81 odsto svjetske populacije.

Iako su dešavanja u ostatku godine neizvjesna, klimatolog sa Univerziteta u Berkliju Zik Hausfader proračunao je da postoji 85 procenata vjerovatnoće da i 2023. u cijelini bude rekordno topla.

Prethodnu rekorderku – 2016. godinu – obilježio je El Ninjo koji periodično zagrijava tropske djelove Tihog okeana, ali ima prostorno znatno širi uticaj na porast temperature.

Međutim, pored toga što El Ninjo u poređenju sa sagorevanjem fosilnih goriva manje doprinosi vrućinama na planeti, kao prirodni fenomen ostaje izvan naše moći.

Ono što jeste u našoj moći je energetska tranzicija na obnovljive izvore. Na taj način, smanjile bi se emisije gasova sa efektom staklene bašte, a posledično i porast temperature.