Sveti Vartolomej, koji je u našem narodu poznat i kao Vratoloma iliti Vrtoloma, najprije je s apostolom Filipom i sestrom djevicom Marijamom, a neko vrijeme i sa svetim Jovanom Bogoslovom, propovijedao jevanđelje prvo u Aziji, zatim u Indiji i, najzad, u Jermeniji, gdje je i mučenički i skončao.

U Jerapolju ovi sveti apostoli molitvom su ubili veliku zmiju, koju su neznabošci u hramu držali i obožavali. U istom tom gradu molitvom su dali vid Stahiju, koji je četrdeset godina bio slijep.

Tada se digao na njih narod, pa su Filipa i Vartolomeja razapeli na krst pritom Vartolomeja naopako. U tom trenutku dogodio se zemljotres, u kom su poginule zle sudije i mnogo naroda. Osjetivši to kao kaznu božju, mnogi su pritrčali da skinu apostole s krstova, međutim, Filip je već bio izdahnuo dok je Vartolomej još bio u životu.

Poslije toga Vartolomej je otišao u Indiju, gdje je propovijedao i preveo na indijski jezik Jevanđelje Matejevo. Zatim je prešao u Jermeniju, gdje je izliječio carevu ćerku od ludila. Ali, zavidljivi carev brat Astijag uhvatio je božjeg apostola i razapeo ga na krst, pa mu je onda kožu odrao i posjekao glavu u Albanopolju Jermenskom.

Njegovo tijelo hrišćani su časno sahranili u olovni sanduk, koji su, međutim, neznabošci uzeli i bacili u more. Voda je donijela sanduk do ostrva Liparskih, gdje ga episkop Agaton, po otkrovenju u snu, dočeka i sahrani u hramu. Kasnije su mošti ovog velikog apostola prenijete u Benevent, pa u Rim.

Za ovaj praznik u narodu su vezana brojna vjerovanja.

Narod kaže da se djeci brani da se penju po drveću, da ne bi slomila vrat, zabranjuje se kupanje u rijekama a ženama da „bućkaju” mlijeko.

U Homolju se obustavlja svaki rad, dok se u nekim djelovima zemlje vjeruje da, ako radite na Vratolomu, postoji opasnost od poplava, grada i oluje.

Sveti Vartolomej je svetac koji čuva usjeve i strogo pazi da neko ne ore. Vjeruje se da Vartolomej ne prašta nevjernicima koji danas rade, zbog čega rizikuju da im svi usjevi propadnu, prenosi Žena Blic.

„Smlatiće te kao Vrtoloma prasku” je rečenica koja se danas čuje u selima u Pomoravlju. U ovom kraju niko danas ne bi trebalo da radi, da ga ne bi svetac „smlatio”, kaže narod.

U selima u Šumadiji vjeruju da svetac liječi od padavice, pa bolesni idu u obližnji manastir, kako bi se pomolili, dok u topličkom kraju smatraju da Sveti Vratoloma i Sveti Sava danas sjede na planini i čuvaju sve njive kako ne bi bilo neke štete.

Tek kada oni prilegnu i zadrijemaju, može doći do grada, ali to se rijetko dešava.