Događaj Lazarevog vaskrsenja se, prema jevanđeljima, dogodio u Vitaniji i uvod je u novu vjeru u Vaskrsenje.

Prema jevanđeljskom predanju, Hristos je stigao u Vitaniju četiri dana poslije smrti Lazareve, oživio ga i digao ga iz groba, pa je taj praznik poznat i kao Vaskrsenje Lazara Četvorodnevnog.

U hrišćanstvu taj praznik ima značenje pobjede života nad smrću i na bogosluženjima se tog dana pominju voljna stradanja Hristova i vaskrsnuće Lazarevo kao jemstvo za vaskrsenje svih vjernika.

Vaskrsenje Lazarevo naljutilo je prvosveštenike i, kako kaže jevanđelje, neposredan je povod za odluku judejske skupštine o pogubljenju Spasitelja.

Pravoslavni vjernici istovremeno proslavljaju i Vrbicu koja, prema kanonu Crkve, počinje službama bdenja u navečerje Cvjetne nedjelje, svečanog ulaska Hristovog u Svetu zemlju.

Vrbica je za pravoslavne hrišćane praznik dječije radosti, jer je Hristos polazeći u Jerusalim rekao: “Pustite djecu k meni, jer takvih je Carstvo nebesko”.

Na taj praznik se u pravoslavne hramove unose vrbove grane koje tu ostaju do nedjeljne liturgije, na Cvijeti, kada se obavlja blagosiljanje vrbe.

Na današnji dan valja se da se djeci kupe zvončići u crkvi, koje će oni nositi oko vrata, i da treba da im se u ruke stavi vrbova grančica.

Vrbove grane, koje se potom dijele narodu, simbolizuju palmine grane kojima su hrišćani pozdravljali Spasitelja na ulasku u Jerusalim.

Takođe, prema vjerovanju starih Slovena, vrba simbolizuje napredak, podmlađivanje, odagnava bolest i druga zla. Odatle je vremenom praznik dobio i drugo ime - Vrbica.

Vrbica je, prije svega, praznik dječije radosti.

Tako se na dan Lazareve subote obilježava i Vrbica, a riječ je o istom prazniku.

S obzirom da je ovaj praznik u vrijeme uskršnjeg posta, odrasli treba da su uzdržaniji – vjeruje se da nije dobro na Lazarevu subotu igrati i pjevati.