Navodeći kako se nažalost stvari postavljaju kao da je Open Balkan zamjena za Evropsku uniju (EU), Avdagić za  portal RTCG kaže da Berlinski proces ima apsolutnu prednost prema Otvorenom Balkanu.

“Oni ne moraju nužno biti suprotstavljeni, mogu biti i komplementarni”, rekao je Avdagić.

On kaže i da bi crnogorsko rukovodstvo trebalo vrlo precizno da kaže na koje prednosti se računa u slučaju eventualnog članstva u Open Balkanu, te zašto se one ne mogu postići na neki drugi način.

"Svaka država koja tome pristupa treba na kraju pojasniti jasne prednosti i benefite za građane, ako ih ima dovoljno da to bude poželjna inicijativa", istakao je Avdagić.

No, apsolutnu prednost ipak daje Berlinskom procesu.

Ipak kaže i da Berlinski proces i Otvoreni Balkan ne moraju nužno biti suprotstavljeni.

"Mogu biti i komplementarni. Međutim, Otvoreni Balkan nije dio Berlinskog procesa, ne teži dizanju standarda i harmonizaciji s EU, pripremi za članstvo", istakao je Avdagić.

Kakav je generalno Vaš stav po pitanju Inicijative Otvoreni Balkan?

“Načelno, na papiru, inicijativa je dobra. Načelno, vjerujem kako skidanje barijera bilo koje vrste radi napredak. Međutim, s druge strane, postoji bojazan kako ova inicijativa služi kao svojevrsna zamjena eurointegracijskom procesu, kao i bezbroj drugih upitnika po pitanju kakve su uopšte koristi za zemlje koje se uključuju, a posebno ako postoje međusobni nesređeni odnosi koji ostaju uteg i koji se zaobilaze.

To je izrazito tako ako spominjemo Srbiju i Kosovo, zbog čega je ono najjasnije i odbacilo pristupanje. Generalno, smatram kako ova inicijativa ima smisla ako proširenje Unije više nije realno, ali to tako nije. U suprotnom, a posebno po pitanju putovanja i graničnih kontrola, radi se o stvarima koje se mogu regulisati i međudržavnim sporazumima”.

U Crnoj Gori generalno je podijeljeno mišljenje po pitanju članstva. Da li bi Crna Gora, i još dvije zemlje (BiH i Kosovo) trebalo da pristupe ovoj inicijativi i zbog čega?

“To je pitanje svake zemlje, koja mora odvagnuti što im to donosi. Sve spomenute zemlje su do sada izražavale skepsu, a korišćeni argumenti su i dalje tu. Ako se nešto promijenilo, a nije, tema bi se mogla otvoriti na praktičnom nivou. Ovako, ako se na osnovu nečega treba odlučivati onda je to analiza koliko je inicijativa doprinijela zemljama koje su uključene.

Ako se argumentuje kako će ulazak u inicijativu smanjiti redove na granici, država može sprovesti diplomatsku inicijativu da to riješi sa susjedima, bilateralnim putem. No, ako susjed pri tome nudi isključivo inicijativu kao rješenje istog, to bi bila ucjena. Ne kažem da je tako, ali ističem kako ponekad postoje i jednostavnija rješenja za otvorene probleme”.

Je li po Vašem mišljenju Open Balkan zamjena za EU i da li dati prednost Berlinskom procesu ili Open Balkanu?

“Nažalost, čini mi se kako se stvari tako postavljaju. U svakom slučaju, u najmanje jednoj od tri zemlje članice inicijative ne vidim stvarnu političku i reformsku snagu za ubrzanje njihovog evropskog puta, u brojnim segmentima, što nas mora navesti na zaključak iz pitanja. Smatram kako zemlje same moraju insistirati na evropskom putu i vezanjem uz Evropsku uniju. Stoga, nedvosmisleno, ako mene pitate, Berlinski proces ima apsolutnu prednost prema Otvorenom Balkanu. Oni ne moraju nužno biti suprotstavljeni, mogu biti i komplementarni. Međutim, Otvoreni Balkan nije dio Berlinskog procesa, ne teži dizanju standarda i harmonizaciji s EU, pripremi za članstvo. On je tu kao zasebni, paralelni događaj, koji kao takav ne možemo gledati kao stepenicu prema punopravnom članstvu u EU”.