"Njime ćemo ugovoriti način korišćenja crkava i manastira, zaštite sakralne kulturne baštine, obrazovanja vjerskih službenika, duhovnoga uzdizanja mladoga naraštaja, duhovne brige o vjerujućim u državnim organima i ustanovama i sva druga pitanja od interesa za ugovorne strane", naveo je Mihailo.

Mitropolit CPC se pozvao na istorijski kontinuitet crkve koju predstavlja, kao i na stečeno svojstvo lica upisanog u registar vjerskih zajednica i člana 10 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vrjerskih zajednica.

On je naveo da je CPC, kao autokefalna i duhovna matica Crnogoraca pravoslavne vjeroispovijesti, vjekovima utemeljena na crnogorskom prostoru i u crnogorskom narodnom biću.

Mihailo je pojasnio da je CPC utemeljio Ivan Crnojević, 4. januara 1485. godine.

"Toga dana izdao je osnivačku povelju Cetinjskome manastiru i u njoj napisao: ,,I ogradih hram u mjestu koje se zove Cetinje, u slavu i hvalu te gospođe i majke Božije, u ime njenoga Roždestva. I napravih pri njemu manastir za upokojenje monaha, i nazvah ga Mitropolijom zetskom, ako bude ugodno milostivoj Gospođi. I postavih tu mitropolita zetskoga Visariona, koji je bio u to vrijeme, da vlada svima poslije njega nasljednici“. Ova povelja je krsni list Crnogorske pravoslavne crkve, koja je autokefalni status neporecivo uspostavila toga 4. januara 1485. godine na Cetinju", naveo je Mihailo.

Poručuje da su od toga dana i te godine, svi crnogorski mitropoliti suvereno otpravljali crkvene poslove "i bili zatočnici Crne Gore i njene slobode“.

"Presudio joj je srpski mač istoga dana i iste 1918. godine kad i crnogorskoj državi. Tu činjenicu, da je bila autokefalna i da je bila imenovana kao Crnogorska pravoslavna crkva, śedoči Ustav kraljevine Crne Gore iz 1905. godine, Ustav Svetoga sinoda Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, akt kralja Aleksandra o ujedinjenju crkava u kome se izrekom pominje Tomos Vaseljenske patrijaršije iz 1922. godine, u kome je upisana kao jedna od konstituenata takozvane Pravoslavne crkve kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i pismena korespondencija sa sestrinskim pravoslavnim crkvama. Obnovili smo je na Lučindan 31. oktobra 1993. godine, na crnogorskom Zboru na Cetinju", ističe se u saopštenju.