U obrazloženju se navodi da su predsjednik vijeća Zoran Smolović i sutkinje Milenka Žižić i Senka Piletić nakon tajnog glasanja tu odluku donijeli 30. decembra prošle godine.

Predmet je dodijeljen sudiji Zoranu Radoviću na ponovno odlučivanje.

Drugostepeni sud doveo je u pitanje postojanje krivičnog djela terorizam u pokušaju, postojanje kriminalne organizacije, zaključak Višeg suda da su lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević prenosili poruke i naloge organizatora Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova, uz obrazloženje da nije ponuđen dokaz da je Knežević sa kriptovanog telefona ostvario komunikaciju sa ostalim članovima kriminalne organizacije, te da se ne može izvesti pouzdan zaključak da je pokušano izvršenje terorističkog akta na teritoriji Crne Gore jer "oprema i oružje nijesu dopremljeni ni prije, niti na dan parlamentarnih izbora u oktobru 2016. godine".

Dovodeći u pitanje osuđujuću presudu za terorizam u pokušaju Apelacioni sud je naveo da "iz izvedenih dokaza, ne proizilazi da je na teritoriji Crne Gore započeta radnja terorističkog akta u vidu napada na život i tijelo drugog, a koja obuhvata objektivnu komponentu izraženu u aktu nasilja i subjektivnu komponentu kojom se izražava strah manjeg ili većeg broja ljudi".

Sudije Apelacionog suda navode da u prvostepenoj presudi za postojanje krivičnog djela terorizma nije navedena ni jedna od osam propisanih radnji za krivično djelo terorizam u pokušaju iz člana 447 Krivičnog zakona kojim bi se ostvarila "namjera ozbiljnog zastrašivanja građana ili u namjeri da ozbiljno ugrozi ili povrijedi osnovne ustavne, političke, ekonomske ili društvene strukture Crne Gore, strane države ili međunarodne organizacije".

Apelacioni sud je, uvažavajući žalbu advokata Mladena Dubaka, doveo u pitanje i postojanje kriminalne organizacije koja je, kako zaključuje Viši sud, planirala rušenje ustavnog poretka u Crnoj Gori.