“I to od iste one amnezije od koje su on i visoki funkcioneri DPS-a odavno oboljeli. Srećom amnezija nije zahvatila čitavo društvo”, navodi Mikić.

Tvrdi da jučerašnje pojavljivanje Đukanovića posle višenedjeljne medijske izolacije nije slučajno.

“Kao što nije slučajan ni datum izjave - veliki pravoslavni praznik Bogojavljenje. Očekivano od nekoga ko za sebe misli da je vrhovno božanstvo u Crnoj Gori. Možda je Đukanović bio primoran i da sačeka da se oslobodi obaveza koje ima prema Vučiću Vladimir Beba Popović kako bi zajedno, kao mnogo puta u prethodnim decenijama, osmislili seriju laži i manipulacija”, ukazuje Mikić.

“Đukanovićevi navodi da litije ne mogu ugroziti vlast, pokazuju da je njegova jedina briga očuvanje vlasti i funkcija, a da mu nije stalo do državnih interesa i rješavanja podjela u društvu. Interes čitavog društva je pomirenje i pronalaženje rješenja oko spornih pitanja uz obavezu svih da poštuju suverenitet i integritet države Crne Gore”, tvrdi Mikić.

On navodi i da su se "iščašenja" sa imovinom i državnom svojinom o kojima govori Đukanović od 1986. do 2000. godine i uređenje katastra dogodili u periodu dok je na vlasti bio jedinstveni DPS.

“Zašto vlast u prethodnih 30 godina nije iskoristila zakonske mehanizme da ispravi nepravilnosti već je po potrebi koketirala sa državnim i nacionalnim interesima? Za period od 1989. do 2000. znamo da ste bili zauzeti: ratom za mir, progonima neistomišljenika, švercom cigareta i narkotika, obilaskom rezervista na ratištima, ali i nalaganjem badnjaka sa onima koje sada napadate. Takođe Vas podsjećamo da ste u tom periodu sa istim žarom i žestinom kao što sad prognonite SPC progonili i one koji su na Lučindan 1993. godine obnovili CPC i postavili Antonija Abramovića za poglavara. A od 2000. godine do danas zauzeti ste rasprodajom državne imovine i zloupotrebom državnih resursa, nezakonitim bogaćenjem i uništavanjem svih privrednih i prirodnih potencijala koje naša država ima”, ističe Mikić.

Navodi i da je “paradoksalno da o zaštiti državne imovine i svojine govori čovjek koji je sektor energetike u Crnoj Gori poklonio svojoj porodici, privredne resurse prijateljima i kumovima, prirodne i turističke potencijale na 99 godina sumnjivim investitorima sa “offshore” destinacija, banku i rudnik uglja rođenom bratu a uz to je kao premijer lično potpisao više koncesija sinu za izgradnju mini-hidroelektrana na crnogorskim rijekama”.