Đukanović je to kazao odgovarajući na pitanje ko će ga srušiti sa vlasti i dodao:

"Ja sam se triput povlačio, svojom voljom, nakon pobjeda i ne mislim da iko može da me sruši od političke konkurencije.", rekao je Đukanović.

Posle gotovo tri decenije vlasti, Đukanović sebe predstavlja kao oličenje politike koja je Crnu Goru okrenula evroatlantskim vrijednostima, a svoje političke protivnike opisuje kao ljude koji nisu razumjeli da su ključna pitanja - riješena, navodi BBC na srpskom.

„Opozicija ni danas nije shvatila da su neka pitanja trajno sklonjena sa dnevnog reda: Crna Gora je obnovila državnost, stala je na put evroatlantskih vrednosti i prešla značajnu deonicu ulaskom u NATO, ekonomski je najrazvijenija u svojoj istoriji."

Ipak, protesti koje predvodi grupa građana „Odupri se - 97000" uopšte se i ne pozivaju na ove teme. Đukanović je sada suočen sa protestima koji kao glavni problem ne ističu naciju i državnu orijentaciju, već optužbe da su korupcija i kriminal zarobili institucije.

„U pravu ste, pojavno je to tako izgledalo.Upozoravao sam da se pod plaštom građanskog protesta, ispostavljaju politički zahtjevi."

Tvrdi da mu je prihvatljiv i takav izazov, kao i da je spreman na dijalog sa onima koji traže promjene, ali njihove zahtjeve tumači na svoj način.

„Svi njihovi zahtjevi se mogu svesti samo na jedan - Vi ga zovete zarobljenost institucija, a ja sam ga pročitao ovako: predugo ste na vlasti i potrebno je da odete i ustupite mjesto nama.Krajnje mi je problematično da želite snaženje države tako što ćete prethodno urušiti ključne institucije."

Iza protesta vidi ono što prepoznaje kao svog starog rivala - „trokraku strukturu destrukcije" u koju ubraja opoziciju, opozicione medije  i dio civilnog društva.

„Ne mislim da je opozicija najmoćniji dio te infrastrukture - najjači dio su tobože nezavisni, a zapravo opozicioni mediji koji, pod plaštom slobode mišljenja i izražavanja, vode kontinuiranu prljavu kampanju protiv vlasti u Crnoj Gori, u čijem rušenju bi moj odlazak bio prvi korak."

Potencijalni trag slabosti Đukanović nalazi - u sopstvenim redovima.

„Najveća opasnost za rušenje politike koju personifikujem su naše slabosti.Uspjećemo, ukoliko budemo znali da se sačuvamo od naših slabosti i nastavimo dobru praksu sistematskog obnavljanja naših kapaciteta", kaže crnogorski predsjednik.

Govoreći o Dušku Kneževiću, za kojim je raspisana potjernica, kaže da je sarađivao sa državnim strukturama u kojima je po njegovom mišljenju poželjno da ljudi iz biznisa sarađuju sa vladinim strukturama.

"Ta saradnja je intenzivnija i jednostavnija u malobrojnijim zajednicama - u državi od 620 hiljada stanovnika, svako ko ima biznis ideje koje korespondiraju sa vladinim idejama da se zemlja razvija, logično je da ima komunikaciju i sa vladinim strukturama."

Na opasku da su institucije u Kneževićevom slučaju njegovim poslovanjem počele da se bave tek kada su afere počele javno da se otvaraju, Đukanović kaže da je razgovarao sa predstavnicima tih institucija i da je dobio „vrlo racionalna objašnjenja".

„Đukanović: Tu se može razgovarati o institucionalnoj pažnji i kompetentnosti, ali važna je činjenica da govorimo o samo 12-13 godina institucionalnog razvoja, a da se u isto vreme suočavamo sa veoma sofisticiranim prevarama kakvih ima svuda na svijetu.", kazao je predsjednik za BBC.

Na pitanje da li može da zamislite dan u Crnoj Gori u kome Milo Đukanović izlazi na sud da odgovori na ove optužbe odgovorio je:

"Apsolutno! Ja sam i do sad prolazio kroz mnoge procese gdje sam se odazivao na pozive tužilaštva i suda, davao iskaze. Afere se lansiraju da bi se vlast prinudila na povlačenje jer oni koji ih lansiraju ne vjeruju u svoju sposobnost da pobede na izborima. I zbog toga sam ja, bio predsjednik Vlade ili države, njihova osnovna meta."

BBC navodi da su se Podgorica i Beograd politički, u poslednje vrijeme, značajno udaljili - poslednji susret dva predsjednika je onaj Filipa Vujanovića i Tomislava Nikolića 2015. godine u Podgorici, a premijerski Aleksandra Vučića i Duška Markovića u Beogradu u februaru 2017. godine.

Susreti stvarnih lidera dva suseda, Aleksandra Vučića i Mila Đukanović dešavaju se samo na marginama velikih skupova.

„Primijetio sam da izostaju zvanični sastanci i to jeste neobično.Mi u Crnoj Gori nismo bili napadni, ali smo u svakoj prilici pokazivali spremnost da budemo akteri bilateralnog susreta na najvišem nivou.Uvažavamo okolnosti da je Srbija cjelinom pažnje državne politike zaokupljena rješavanjem pitanja sa Kosovom i nismo insistirali na susretu radi susreta jer ništa u našim odnosima ne gori.", naveo je Đukanović.

Komentarišuči ofanzivu provladine tabloidne štampe i televizijeu  Srbiji prema crnogorskom državnom vrhu kazao je da se nagledao tih promjena raspoloženja iz određenih djelova beogradske političke i medijske scene i da pretpostavlja da će doći faza u kojoj će pisati potpuno prijateljski i o Crnoj Gori, i o njemu.Od medijske kampanje se kaže uvijek branio i odbranio sam.

Na opasku da zagrijevanje odnosa na relaciji Beograd - Podgorica može zapravo da odgovara i jednom i drugom režimu da konsoliduju svoje nacionalno opredeljeno biračko telo, Đukanović kaže da u tome ne traži šansu, niti bi manipulisao tim pitanjima.

„Prošlo je vrijeme, kako je neko rekao, da se ovdje otvara kišobran ako u Beogradu počne da pada kiša.O obostranim odnosima moramo zajedno voditi računa, sa dodatnom pažnjom onog državnog rukovodstva sa čijeg se terena ta atmosfera dominantno kvari."

Đukanović pretpostavlja da bi djelovanje prosrpske opozicije u Crnoj Gori moglo izgledati kao doprinos toj atmosferi.

Korekcija granica Srbije i Kosova je kako je ocijenio  korak u devedesete.

Hibridni rat nije, ističe, samo protiv Crne Gore već je usmjeren  protiv sistema vrijednosti Evrope i evroatlantske alijanse.

Zapadni Balkan vidi kao evropsku sobu koju, posebno napominje, ne želi ovakvim porukama na silu da ugura u kuću EU.

„Moramo svi kao Evropljani, a posebno lokomotiva razvoja - Evropska unija, da budemo svjesni da je kompletna evropska kuća zona naše odgovornosti i da je ne smijemo prepuštati drugome i onda se ljutiti na Kinu, Rusiju ili Tursku koje koriste slobodan prostor koji mi ostavljamo."

To što su neki njegova upozorenja vidjeli kao pokušaj očuvanja sopstvenih pozicija na vlasti kroz plašenje Evrope značajem stabilnosti i nepromjenljivosti vlasti na Balkanu, kaže da su u pitanju manipulacije njegovih konkurenata

„Oni su u uvjerenju da neko drugi treba da riješi naše probleme - u neznanju političke realnosti, prenaglašavaju značaj međunarodne podrške, smatraju da je jedino važno da obezbijede naklonost Brisela i da će tako doći na vlast, što već 30 godina ne uspijevaju."

Đukanović na  pozive da mu je vrijeme za stvarnu političku penziju, iako ima 57 godina i po tome ne spada u najstarije političare, odgovara nabrajanjem učinjenog za 30 godina na vlasti - izbor mira umjesto rata, očuvanje multietničkog društva, obnova nezavisnosti uz poštovanje standarda EU, članstvo u NATO-u, transformacija Crne Gore od manje razvijene jugoslovenske republike do „najrazvijenije ekonomije Zapadnog Balkana".

„Saopštiću, za mnoge, jeretičku tezu - da napravite ove stvari i za 60 godina, ja bih smatrao da ste veoma dobro iskoristili svoje vrijeme.A mi smo to uradili za 30 veoma vanrednih godina.", kazao je crnogorski predsjendik.

Na pitanje kako izgleda dan u kome ni stranka ni Milo Đukanović nisu na vlasti, ocijenio je da je Crna Gora prošla raskrsnicu izbora strateškog političkog kursa države. što ne bi mogao sa sigurnošću reći za druga balkanska društva.

„Više ne vidim toliki značaj pitanja da li je Milo Đukanović, ili neko sa drugim imenom i prezimenom na čelu Crne Gore, kao što je to bilo u prethodnom periodu.Danas imamo značajno pouzdaniju stabilnost i dobar razvojni zamah, radujem se neminovnosti da će Crna Gora ići evroatlantskim putem, a i da ću ja moći da uživam u blagodetima onoga što će biti ostvarenje daljeg demokratskog i ekonomskog razvoja Crne Gore", zaključuje daleko najdugovečniji aktuelni evropski lider.

Izvor:BBC na srpskom