Zna se da su u nekadašnjem SSSR-u na spisku uslova za kosmonauta bile osobe visine do 170 centimetara, profesija - pilot "lovca", starost - do 30 godina.
Naravno da je bilo i mnogo drugih kriterijuma prilikom izbora, koji su se ticali fizičkog i psihičkog zdravlja. Ali, očigledno je jedno: da bi poletio u kosmos, svako je morao da ima visok nivo pilotske pripreme.
Kasnije se odustalo do ove tradicije: kosmička industrija se razvijala, za rad na orbiti bili su potrebni i drugi stručnjaci.
Još 80-ih godina prošlog vijeka u Rusiji je počelo planiranje leta na Mars. Za dugu ekspediciju pažljivo su birani kandidati skoro deset godina.
Ljekari za posadu birani su među hirurzima, saradnicima laboratorija i, najvažnije, radnicima hitne pomoći. Planirano je da na Mars poleti osam ljekara.
Pretpostavljalo se da će na Mars poletjeti velika ekspedicija, možda 15-16 ljudi, i da će posada biti međunarodna. Planirano je da posada dođe do Marsa, da radi nekoliko mjeseci u orbiti, izađe na površinu Marsa i da se vrati nazad.
Prema preliminarnim proračunima, za to je bilo potrebno više godina.
Onda je 2. februara 1999. godine počeo eksperimentalni let na Mars, odnosno simulacija leta.
Grupu kosmonauta su smjestili u brod za vježbanje na Zemlji. Posada je osam mjeseci živjela na tom brodu, odrađivala zadatke i trenirala eventualne vanredne situacije.
Četiri čovjeka su dan za danom provodili u boksu veličine jednog tramvajskog vagona. Za neke je to bilo nepodnošljivo iskušenje.
Japanac nije izdržao. Izašao je 60-tog dana. Rekao je: "Više ne mogu i neću da učestvujem“. I drugi su imali takve trenutke.
Kada padne noć, kroz prozor se vide kako "migaju" sijalice svuda okolo /oponašaju zvijezde/, čuje se samo zvuk sistema za održavanje života. Monogi pomisle kako im je sve - dodijalo.
Sada je u cijelom svijetu popularna praksa da u letovima na orbitu učestvuju ne samo stručnjaci iz kosmonautike, nego i matematičari, fizičari, inženjeri...
Sada su promijenjeni i uslovi za prijavljivanje u kosmičke programe.
Najčešći uslovi su: starost do 35 godina, visoka stručna sprema i iskustvo u struci najmanje tri godine. Svi koji prođu prvi krug pozivaju se na fizičko testiranje. Taj test od 300 ljudi izdrži, recimo, osam ljudi.
Prva etapa priprema kosmonauta traje, otprilike, od 18 mjeseci do dvije godine. Za to vrijeme kandidati budu upoznati sa bazom na kojoj se gradi pilotirajuća kosmonautika i kosmonautika uopšte.
Poslije slijedi polaganje ispita, a oni koji polože idu dalje. Sljedeći faza je učenje u grupi. Ona, takođe, traje od godinu i po do dvije i posvećena je detaljnom izučavanju kosmičkog broda i stanice. U ovom slučaju – Međunarodne kosmičke stanice.
Ali ni to ne znači da će neko postati astronaut. Ko će od kandidata, na kraju, poletjeti u kosmos biće poznato tek u finalnoj etapi priprema.
Izvor (Nezavisne novine)
