„Na osnovu opsežnog istraživanja, moje kolege i ja verujemo da je nauka koja uspostavlja ove veze jaka i da dokazi predstavljaju dobar osnov za usvajanje standardnog računanja vremena“, rekla je profesorka.

Nedostatak sna, pogoršanje zdravlja

Prelazak sa ljetnje računanje vremena vraćanjem sata unazad na standardno vrijeme svakog novembra je relativno benigno. Iako neki ljudi mogu da se osjećaju kao da su izbačeni iz ravnoteže i potrebno im je nekoliko sedmica da se oporave, istraživanja nisu povezala to sa ozbiljnim uticajima na zdravlje, piše The Conversation.

Međutim, pomjeranje sata unaprijed na proljeće je teže za tijelo. To je zato što se osjećamo kao da je sedam sati ujutro iako naši satovi kažu da je osam. Dakle, to je dugotrajni prelazak na kasniju jutarnju svjetlost na skoro osam mjeseci, ne samo na dan promjene ili nekoliko sedmic nakon toga.

Ovo je posebno primjetno jer je jutarnja svjetlost dragocjena, ona pomaže u postavljanju prirodnih ritmova tijela - budi nas i održava našu budnost.

Iako tačni razlozi još nisu poznati, to može da bude posljedica uticaja svjetlosti na povećanje nivoa kortizola, hormona koji modulira odgovor na stres, ili uticaja svjetlosti na amigdalu, dio mozga uključen u emocije.

Nasuprot tome, izlaganje svjetlosti kasnije uveče odlaže oslobađanje melatonina u mozgu, hormona koji podstiče pospanost. Ovo može da ometa san i može da dovede do toga da sveukupno manje spavamo, a efekat može da traje čak i nakon što se većina ljudi prilagodi gubitku jednog sata sna na početku ljetnjeg računanja vremena.

Pošto pubertet takođe prouzrokuje oslobađanje melatonina kasnije noću, što znači da tinejdžeri imaju kašnjenje u prirodnom signalu koji im pomaže da zaspe. Adolescenti su posebno podložni problemima sa spavanjem zbog produženog večernjeg svjetla na ljetnjem računanju vremena. Ova promjena u melatoninu tokom puberteta traje do naših 20-ih godina.

Adolescenti takođe mogu da budu hronično neispavani zbog školskih, sportskih i društvenih aktivnosti.

 

Kratka istorija ljetnjeg računanja vremena

Kongres je uveo ljetnje računanje vremena tokom Prvog svjetskog rata i ponovo tokom Drugog svjjetskog rata, i još jednom tokom energetske krize ranih 1970-ih.

Ideja je bila da bi dodatno osvjetljenje kasnije popodne uštedjelo energiju smanjujući potrebu za električnim osvjetljenjem. Ova ideja se od tada pokazala u velikoj mjeri netačnom, jer se potrebe za grijanjem mogu povećati ujutro tokom zime, dok se potrebe za klimatizacijom takođe mogu povećati kasno popodne tokom ljeta.

Još jedan argument za ljetnje računanje vremena je da stopa kriminala pada sa više svjetla na kraju dana. Iako se to pokazalo tačnim, promjena je veoma mala, a čini se da zdravstveni efekti nadmašuju nižu stopu kriminala.

Poslije Drugog svjetskog rata, vladama država je bilo ostavljeno da odrede datum početka i završetka ljetnjeg računanja vremena.

Postavlja se pitanje: da li treba da izaberu stalno ljetnje računanje vremena ili stalno standardno vrijeme?

"Moje kolege i ja vjerujemo da je zdravstvena nauka ipak za uspostavljanje stalnog standardnog vremena", kaže profesorka.

Standardno vrijeme je najbliže prirodnom svjetlu, sa Suncem direktno iznad glave u podne ili blizu njega. Nasuprot tome, tokom ljetnjeg računanja vremena od marta do novembra, prirodno svjetlo se neprirodno pomjera za jedan sat kasnije.

"Na osnovu brojnih dokaza da je ljetnje računanje vremena neprirodno i nezdravo, vjerujem da bi trebalo da ukinemo ljetnje računanje vremena i usvojimo trajno standardno vrijeme", zaključuje profesorka Melou.