Gravitaciona anomalija na Titanu krije bizarnu unutrašnjost
Titan

Titan ispod ledenog pokrivača debljine 50 do 200 kilometara možda krije okean

Gravitaciona anomalija na Titanu krije bizarnu unutrašnjost

Čvrsti ledeni pokrivač Saturnovog najvećeg mjeseca, Titana, mnogo je jači nego što se prethodno mislilo, saopštili su naučnici. Ovo iznenađujuće otkriće ide u prilog teorijama da Titan ima veoma čudnu, čak bizarnu unutrašnjost, prenio je portal ''Spejs''

Prethodno istraživanje pokazalo je da Titan ispod ledenog pokrivača, debljine 50 do 200 kilometara, možda krije okean. Naučnici žele da istraže ovaj okean u nadi da će na najvećem Saturnovom mjesecu pronaći vanzemaljski život, jer, polazeći od zemaljske logike, gdje god je voda - tu je i život.

Naučnik Dag Hemingvej, sa Univerziteta Kalifornija u Santa Kruzu, analizirao je podatke skeniranja Titanovog gravitacionog polja sa letjelice “Kasini”.

Snaga gravitacije bilo koje tačke na površini zavisi od količine mase ispod nje. Što je jača gravitacija, to je veća masa.

Međutim, nakon što su ove podatke o gravitaciji uporedili sa strukturom Titanove površine, naučnici su ostali zapanjeni. Oni su očekivali da će povišeni regioni imati najjaču gravitacionu silu, jer je pretpostavka da povišenja imaju više materije ispod sebe. Takođe su očekivali da niže oblasti imaju najslabiju gravitacionu silu.

Kao planine sa korijenjem


Upravo suprotno – povišeni regioni na Titanu imaju najslabiju gravitacionu silu.

-To je bilo veoma iznenađujuće – izjavio je Hemingvej za “Spejs”.

Kako bi objasnio ove anomalije u gravitaciji, Hemingvej je rekao da je zamislio da planine na Titanu imaju korijenje. 

-To je kao kod ledenih brijegova, čiji veći dio leži ispod vode. Ako je taj korijen stvarno velik, veći od uobičajenog, on bi sklonio vodu ispod njega – istakao je on.

Led je rjeđi od vode – komad leda teži manje od istog obima vode. Povišene oblasti na Titanu očigledno imaju dovoljno velike korijene da sklone veliku količinu vode ispod njih, što znači da imaju slabiju gravitacionu silu. Led, takođe, pluta na vodi. 

-Držanjem tih velikih ledenih brijegova dolje, sprečavajući ih da ne isplivaju, Titan pokazuje da je njegov “oklop” izuzetno čvrst – ukazuje Hemingvej.

Geološka aktivnost

Nije poznato, međutim, zašto je Titanova kora tako tvrda. Led možda sadrži molekule poznate kao klatrati, koji bi ga načinili čvršćim. 

-Takođe, ukoliko je okean ispod kore hladniji nego što se smatra, to bi ledeni pokrivač učinilo gušćim i, samim tim, čvršćim – naveo je Hemingvej.

Ova čvrstoća bi takođe mogla da znači da je Titanova kora manje geološki aktivna nego što se smatra. 

-Ukoliko je bar prvih 40 kilometara veoma čvrsto, hladno i “mrtvo”, a želite nešto poput kriovulkana (ledenih vulkana), koji izbacuju vodu umjesto lave na površini Titana, morali bi da budete malo kreativniji po pitanju kako bi se to moglo dogoditi – ističe Hemingvej.

Model naučnika ukazuje da je Titanova kora pretrpjela niz erozija, sa obličijima “isklesanim” na više od 200 metara dubine na površini. 

-Sada treba da saznamo kako je toliko materijala moglo da se raspadne i transportuje na velike razdaljine preko Titanove površine – dodaje Hemingvej.

Mjehur bez slojeva?


Tu je i dilema oko Titanove unutrašnjosti, da li je ona ili nije podijeljena na posebne slojeve. Ukoliko su naučnici potcijenili Titanovo gravitaciono polje, moglo bi se pomisliti da je kora mjeseca džinovski mjehur materije koji nije sastavljen od posebnih slojeva, kao što bi se očekivalo od tako velikog tijela.

Radi primjera, Zemlja je podijeljena na koru, te spoljašnje i unutrašnje jezgro. Čak i veliki asteroid, poput Veste, izgleda da imaju unutrašnjost podijeljenu na nekoliko slojeva.

- Možda je Titan mješavina leda i stijenja od jezgra pa skoro do površine, te se samo u posljednjem djelu, blizu površine, dijeli na led i vodu. Ali, možda griješimo. Da bi riješili ovu misteriju treba nam letjelica u Titanovoj orbiti, kako bi dobili preciznije podatke i naučili više o njegovom pokrivaču i unutrašnjosti – kaže Hemingvej.

Izvor: Blic