Ona je za agenciju Mediabiro kazala da prvu posljedicu nasilja možemo uočiti onda kada se među vršnjacima formiraju tzv, grupe , kada je samo
druženje u pitanju.

“Jako se lagano prepozna da neko dijete nije prihvaćeno od strane grupe, i da je žrtva vršnjačkog nasilja.Veći je problem ko će preuzeti odgovornost od odraslih, dok se to dešava, kako bi se to zaustavilo prije nego se neke veće i ozbiljnije posljedice dese”, rekla je ona.

To znači da problem i nije tako veliki, kako je kazala, dok se radi o pojedincu koji se podsmijeva drugome, ali da problem kuliminira onda kada to više nije samo jedno dijete, nego se radi o grupi.

“Zašto želiš da ti je lijepo, dok je nekome teško “

“Često možemo vidjeti da  stručno osoblje, nastavnici i roditelji prebacuju loptu kada je odgovornost u pitanju. A krivi smo svi, i odgovorni smo svi zajedno. Ako mislimo da zaustavimo vršnjačko nasilje, mora svaka odrasla osoba da se uključi. Svaki put kada primjetimo da naše dijete uživa u tome da je nekome teško, treba da ga zaustavimo, jer tako sve počinje“, kazala je Stupar – Đurišić.

Radmila je kazala da danas u mnogim kućama imamo dosta tuge,velike nesreće i velike neljubavi, i kao posljedicu toga imamo povećanu stopu
vršnjačkog nasilja.

Uvijek se mislilo da su djeca iz disfunkcionalnih porodica vršioci nasilja, međutim, kako navodi Stupar Đurišić i sam pojam “ disfunkcija “ se danas različito posmatra.

“Sve češće sam svjedok da disfunkcijonalna porodica nije samo onda kada su razvedeni roditelji, često imamo primjera da su svi članovi na
okupu, ali se niko na pravi način ne bavi djetetom”, kazala je ona.

Ona naglašava  da je jako važno da se volimo i da podržavamo naše različitosti. Sve stvari koje su nam danas bitne, možda već sjutra neće
biti, a djeca su ta koja su uvijek tu.

“Jer ono dijete koje danas uživa da neko plače, dok je on jak i snažan, to dijete će sutra izrasti u osobu koja može biti veliki problem svih nas”, rekla je ona.