Koprivica ističe da je premijer Marković bio u pravo za jedno.

"Zaista, "u Crnoj Gori amnezija je nešto što je u politici veoma prisutno". Za početak, valja podsjetiti da je u momentu dolaska aktuelne vlasti crnogorska industrija zapošljavala oko 56.000 radnika i činila 35% BDP-a, a danas nakon tri decenije njihove kleptokratske vladavine crnogorska industrija zapošljava oko 24.000 radnika i čini svega između 11 i 12% BDP-a. Otuda ne čudi što će Vlada, nakon dva rebalansa budžeta u prethodnoj godini, ovogodišnjim rebalansom zadužiti građane sa dodatnih pola milijardi eura, čime će ukupni javni dug dostići 3.2 milijarde eura. S tim u vezi, ne treba zaboraviti da je, prema podacima MMF-a, javni dug u ovog godini dostigao rekordnih 79% BDP-a", naveo je Koprivica.

Prema njegovim riječima premijer se pohvalio i kako se "ovog trenutka na Sjeveru realizuju desetine projekata, mašine i graditelji su na svakom koraku, a u Bijelom Polju posebno”.

"Očigledno je amnezija kod premijera posebno izražena u odnosu na Bijelo Polje. O uzrocima možemo samo da nagađamo, ali pretpostavljamo da je amnezija zastupljena obrnuto proporcijalna stepenu degradacije koja je zadesila grad pod Obrovom. Nekada industrijski grad, gdje svakodnevno oko 10.000 ljudi ide na posao, nakon pljačkaške privatizacije doživio je potpuni privredni, a sa njim i socio-ekonomski kolaps. U crnogorskom Mančesteru, u oko 15 proizvodnih pogona proizvodilo se bukvalno sve: od hrane i cipela do teških građevinskih mašina i vojne opreme…

Otuda ne treba biti iznenađen što, umjesto privrednog rasta i razvoja, otvaranja novih radnih mjesta, raste broj korisnika materijalnog obezbjeđenja. Naime, prema podacima MONSTAT-a u dijelu statistike socijalne zaštite, jasna je tendencija rasta korisnika materijalnog obezbjeđenja. Tako je materijalno obezbjeđenje u 2017. godini koristilo 7.987 porodica i 24.586 članova porodica, dok je u 2018. godini taj broj znatno povećan - 9.319 porodica i 31.066 članova porodica bili su korisnici socijalne zaštite.

Pri tome, socijalna davanja nisu dovoljna ni za preživljavanje na nedjeljnom, a kamoli na mjesečnom nivou. Prema podacima MONSTAT-a, visina materijalnog obezbjeđenja za porodicu koja nema prihoda u 2017. godini iznosila je mjesečno od 66,68 eura za pojedinca, do 126,77 eura za porodicu sa pet i više članova, odnosno 63,50 eura za pojedinca, do 120,70 eura za porodicu sa pet i više članova u 2018. godini", istakao je Koprivica u saopštenju.

Dodaje da je nedvosmisleno jasno da kada raste broj korisnika materijalnog obezbjeđenja nema i ne može biti rasta standarda građana.

"U prilog tome govori i podaci da iako smo ,,lideri Zapadnog Balkana” imamo: najnižu minimalnu zaradu u region, koja je do nedavno iznosila svega 193 eura, najvišu stopu rasta potrošačkih cijena u region, najvišu uvoznu zavisnost privrede, svega 16% uvoza pokrivamo izvozom i po najvišim kamatnim stopama se zadužujemo, koje su i po 150% veće od stopa po kojima se zemlje u regionu zadužuju. Sa druge strane, raste bogatstvo vladajuće elite, njihovih porodica, prijatelja, kumova i poslovnih saradnika. I dok oligarsi na čelu države kupuju luksuzne automobile, obnavljaju vozne parkove, dijele stanove po povlašćenim uslovima, školuju djecu na prestižnim univerzitetima, najveći broj građana preživljava na minimalcu i socijali. To nije država socijalne pravde i jednakih šansi za sve, već država u kojoj budžetski deficit iz godine u godinu biva sve veći, a građani sve zaduženiji. Građani hoće da rade i da žive od svog rada, a ne da čekaju milostinju Đukanovića i Markovića u vidu socijalne pomoći", zaključio je Koprivica.