Ova novina predviđena je izmijenjenim Zakonom o izvršenju i obezbjeđenju o kojem se juče diskutovalo na Skupštini,piše Pobjeda.

Poslanica Draginja Vuksanović- Stanković (SDP) pitala se, međutim, da li ovo pitanje treba baš da bude tretirano ovim aktom, jer je riječ o ličnim odnosima roditelja i djece.

- Ne znam treba li ovo baš biti predmet ovog zakona, možda da se nađe norma u okviru Porodičnog zakona, da, ipak, ne dovodimo izvršenje predaja djeteta u istu ravan sa nepokretnostima – rekla je ona. Poslanica Jovanka Laličić (DPS) pozdravila je ovaj akt, ističući da se u spornim situacijama kada roditelj odbija da preda dijete drugom roditelju mogla izreći novčana kazna, ali da je bila nedjelotvorna. - Roditelji su nastavljali da onemogućavaju lični kontakt djeteta sa drugim roditeljima... Zato se uvodi kazna zatvora. Nadam se da će ovo sredstvo imati snažni psihološki efekat i da će dovesti do efikasnog izvršenja i zaštite interesa djeteta, da neće biti potrebe da se realizuje u praksi – rekla je ona.

U ponuđenom izmijenjenom zakonu pojašnjeno je da je sudska praksa pokazala da su odnosi među pojedinim bivšim supružnicima toliko poremećeni da novčanu kaznu na doživljavaju kao sredstvo koje u bilo kom smislu narušava njihov koncept manipulacije djecom.

 -Vrlo često su u pitanju roditelji kojima je dijete povjereno na dalju brigu, čuvanje i vaspitanje, koji formalno nijesu u radnom odnosu, a od imovine nemaju ništa, pa se novčana kazna ne može sprovesti, a ako su u radnom odnosu, onda se svakako mora voditi računa o visini njihovih primanja i zaštiti najboljeg interesa djeteta… Zato se i u regionu pristupilo uvođenju novog sredstva izvršenja, a to je kazna zatvora – navedeno je u obrazloženju zakona.

Osim novčane kazne i kazne zatvora, među "sredstvima izvršenja“ je i prinudno oduzimanje i predaja djeteta, a sve se to, kako je propisano, može odrediti ne samo roditelju, već i osobi kod koje se dijete nalazi.

-Sud može mijenjati sredstva izvršenja dok se ona ne sprovedu - navedeno je u ovom dokumentu. Sud, takođe, ima mogućnost da prije donošenja rješenja o izvršenju radi ostvarivanja ličnog kontakta sa djetetom zakaže ročiste radi saslušanja stranaka i procjene svih okolnosti konkretnog slučaja, te da omogući djetetu da izrazi svoje mišljenje.

 Na ročistu može da bude i psiholog, a, po potrebi, i vještak odgovarajuće struke. Ovim aktom je predviđeno i da podnošenje prijedloga za predaju djeteta nema samo roditelj kome je povjereno dijete na čuvanje, nego i centar za socijalni rad i organ starateljstva,piše Pobjeda.