Špadijer ističe da se, uprkos kampanji koja se vodi protiv Crne Gore, ne smije dopustiti da “sadašnji trubači srpskog nacionalizma izazovu crnogorski nacionalizam ili mržnju prema Srbima”, vjerujući da će srpski narod jednom biti rukovođen idealom da živi u slozi sa susjedima.

“Srpska pravoslavna crkva je postala glavni remetilački faktor u stvaranju svijesti o potrebi emancipacije i o neophodnosti evropskog puta savremene Crne Gore. Predano obavlja svoju misiju negiranja državne i nacionalne posebnosti Crnogoraca i nameće svetosavlje i srpstvo. Ona je ojačala u odnosu na predreferendumsko vrijeme. Zaposjela je crnogorske crkve i manastire, sazidala nove, izgradila konake i popunila ih svojom vojskom kaluđera, popova i monahinja, razvila razne vrste biznisa i ubira neoporezovane prihode, tako da je stekla značajnu ekonomsku moć i ponaša kao država u državi. Na svaki postupak vlasti, ili pojavu za koju procijene da joj nije u interesu, SPC reaguje kao pravoslavna inkvizicija. Na društvenim mrežama ima svoje botove i svoje propagandiste, okuplja svoje pjesnike, profesore, političare, filozofe (rjeđe teologe), guslare… Veliča srpstvo, a crnogorstvo u klin zakiva. Njen predvodnik neumorno smišlja sotonske metafore za komunizam i Crnogorce”, istakao je Špadijer.

Prema njegovim riječima ako misli da Crnu Goru vodi pravcem kojim je krenula, vlast će morati definisati odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

“To će biti teško jer je u proteklom periodu s njom “tikve sadila”, i u mnogim prilikama nije pokazala doslednost primjeni zakona kad je u pitanju njeno ponašanje, kao i u odbrani dostojanstva sekularne države Crne Gore”, ocijenio je on.

Špadijer napominje i da anticrnogorska kampanja iz Beograda nije baš neka novina, te da ona ne prestaje duže od jednog vijeka, već se samo primiri ili se pretvori u orkestrirani napad.

“Kampanja, kao dio strategije srpskog nacionalizma, dobija razne forme diskreditovanja Crne Gore i njene vlasti. Srpska intelektualna, politička, svetosavska i palanačka misao, kao i beogradska štampa su na tom poslu dosta jedinstveni. Takvoj vrsti borbe za “srpsku Crnu Goru” nikada nije falilo podrške iz Crne Gore. Sve bi to moglo da se gleda i sa vedrije strane, ali dok sadašnji trubači srpskog nacionalizma ne postanu marginalci, otpor provokacijama može prerasti u crnogorski nacionalizam ili mržnju prema Srbima, što se ne smije dopustiti. Srpski narod za koji Crnogorce veže istorijska bliskost i mnoštvo niti uzajamnosti, ima velike duhovne i demokratske kapacitete da širi poštovanje i ljubav prema drugim narodima, jednom će biti rukovođen idealom da živi u slozi sa susjedima”, smatra on.

Špadijer je mišljenja da će velikodržavne pretenzije u odnosu na Crnu Goru i druge susjede trajati sve dok Srbija ne uspostavi granice svoje države i odrekne se hegemonizma.

“Kad se srpski nacionalizam pomiri sa realnošću da je Crne Gora država Crnogoraca koji u njoj ostvaruju prava na prošlost, sadašnjost i budućnost i dijele sa svim drugim narodima koji u njoj žive odgovornost za njenu cjelovitost, prosperitet i sudbinu, Srbima u Crnoj Gori neće biti potrebni dušebrižnici”, naglasio je on.

Na pitanje kakav treba da bude odgovor Crne Gore Špadijer je odgovorio da je naše da sačuvamo svoju državu i izgradimo unutrašnju koheziju kao način života i otpor svim opasnostima.

Dnevne novine