“Siromašnih je sve više a podrška njima izostaje. Vrijeme prolazi, sa godinama rastu i životni troškovi  a socijalna davanja ne prate te promjene. Ono što Banku hrane zabrinjava jeste nezaintersovanost za problem siromaštva. I to ne samo siromaštva među onima koji su nezaposleni, koji su samohrani roditelji, penzioneri sa najnižim primanjima i tako dalje, već siromaštva koje se javlja kod onih koji su zaposleni i koji su do juče živjeli normalno.“ kaže za Kodex predsjednica  Banke hrane Marina Medojević.

Jedine podatke koje imaju veze sa problemom siromaštva u Crnoj Gori imamo u potrošačkoj korpi koje računa Monstat, koja je revidirana i koja govori koji je minimum sa kojim jedna porodica može preživjeti mjesec dana. To je onih čuvenih dva eura potrebnih za biološki minimum. Granica siromaštva u Crnoj Gori postavljena je na 186,45 eura i datira iz 2013. godine. Šta se sve u međuvremenu promijenilo znamo svi, osim onih koji bi trebalo. Počeli smo i siromaštvo nasljeđivati.

“Mi primjećujemo pojavu cikličnog siromaštva u Crnoj Gori gdje se ono prenosi kao generacijsko nasljeđe. Imamo Porodice u kojima tri, pa i više generacija, žive u siromaštvu. Mi se protiv toga moramo boriti ali i moramo djelovati preventivno. Danas ljudi koji dođu to tog stanja nemaju kome da se obrate. Svi zajedno možemo pomoći ali  se samo država može ozbiljno uhvatiti u koštac sa tim problemom.“ kaže za Kodex predsjednica  Banke hrane Marina Medojević.

Da bi država reagovala i obuzdala rastuće siromaštvo mora prvo imati podatke o njemu. Crna Gora nema zvaničnih podataka o siromaštvu od 2013.godine obećani si podaci krajem prošle pa onda početkom ove godine. Monstat ih još ne objavljuje a njihovo kašnjenje već pet godina pravda promjenom metodologije. Ti podaci treba da daju jasniju sliku o relativnom siromaštvu u Crnoj Gori.

„Ti podaci treba da nam pokažu koliko porodica ima minimalni iznos od 639 eura za preživljavanje mjesečno, koliko smatra Monstat da je potrebno da porodica preživi. Kod nas polovina zaposlenih prima oko 260 eura za mjesec. Imamo preko 50 hiljada ljudi na evidenciji nezaposlenih, trećina su visokoškolci. Imamo 68 hiljada  penzionera koji imaju penziju manju od 250 eura. Imamo ljude koji potpadaju pod kategoriju novog siromaštva koje označava situacije u kojima porodice nisu sposobne održati dosadašnji nivo životnog standarda, pa prelaze iz sfere sigurnog života u neizvjesnost s kojom se do tada nisu susretali to može biti nezaposlenost, zaduženost, nemogućnost otplate kredita, kašnjenje s plaćanjem režija i tome slično.“ konstatuje Marina Medojević.

I još mnogo toga bi moglo da se kaže, jer nije sirotinja ko nema šta da jede. Siromaštvo se ogleda i u nemanju uslova za zadovoljenje svih onih potreba koje čine život jednog čovjeka i predstavljaju njegovo dostojanstvo.  I još jedan podatak, Crna Gora je prošle godine izdvojila skoro 100 miliona eura za razna socijalna davanja. Na prvi pogled nije malo ali samo na prvi. Može se voditi rasprava o tom kako se ta sredstva dijele i doći do podataka da su njima finansirana i štampanja knjiga ali bi nas više trebalo da zabrine podatak da se u Crnu Goru svake godine slije pola milijarde eura deviznih doznaka. To su one pare koje rođaci iz inostranstva šalju svojima kući koji su na bjelome hljebu. Šta bi da nam toga nije jer od ovih 47 miliona koje imamo nijesmo vidjeli neke koristi. Valjda sit gladnog ne razumije.