I pored velikog dvorišta gajimo biljke i u saksijama, i to su uglavnom biljke koje ne prezimljavaju. Da bi biljka u saksiji bila zdrava, važno je da saksija bude od prirodnih materijala. Najčešće se koriste keramičke ili saksije od terakote, piše RTS.

„Čuvarkuće koje rastu na krovovima kuća naših baka, koje su tu posađene da bi čuvale kuću od groma, su zapravo te koje su najljekovitije. Čuvarkuća u Srbiji raste svuda, na Staroj planini, na Zlatiboru...Njeno latinsko ime označava da može da živi zauvijek, a u pitanju je dragocjena biljka koja može da nam pomogne da očuvamo i povratimo naše zdravlje", istakao je Momčilo Anastasijević.

Dodaje da se čuvarkuća u našem narodu prvenstveno koristi za liječenje infekcija uha i to tako što se svjež sok lista nakapa direktno u uho. Čuvarkuću ne možemo da sušimo pošto je to sukulentna biljka, koristimo je samo u svježem obliku.Može se miješati i sa medom. U narodu je poznato da čuvarkuća djeluje na virus herpes zoster, a može se koristiti oralno i spolja, tako što se mažu bolesni dijelovi kože.

Za čuvarkuće je važno da dobijaju mnogo svjetlosti, a zalivanje treba da bude rijetko, jer od previše vlage mogu istruliti.