Danas je i Sveti Vasilije Veliki arhiepiskop Kesarijski. Vasiljevdan se kod Srba slavi kao krsna slava, a kod Grka i Rusa kao imendan. 

Kada je za kalendarski početak nove godine uzet 1. januar, tada je Mali Božić počeo da se slavi kao Srpska Nova godina.

Za ovaj dan vezuju se mnogi običaji, a postoje i sujeverja šta na ovaj dan ne bi trebalo raditi.

U Vojvodini je postojao običaj, koji se u nekim mjestima zadržao do danas, da se na raskršćima pale vatre, što, uz čistilačko dejstvo, ima i ulogu jačanja Sunčeve svjetlosti i toplote. Iz istih razloga su u Hercegovini ostatke badnjaka od Božića spaljivali na Mali Božić.

Novu godinu nikako ne valja dočekati u snu, pa su u ovom bdijenju mnoge djevojke gatale da li će se te godine i za koga udati. Među ovim gatkama je posebno zanimljivo gatanje djevojaka u Bosni: prije svanuća su, popevši se na tavan, bacale svoju obuću kroz vrata napolje, pa ako obuća, kad padne, bude usmjerena od kuće – znak je da će u tom pravcu otići, tj. udati se.

Na Mali Božić 14. januara (Sveti Vasilije) ponovo se unosi badnjak, opet dolazi položajnik, a na trpezi je glava božićne pečenice koja se čuva do tog dana.

Vrijeme od Božića do Bogojavljenja (19. januar) u narodu se naziva “nekrštenim danima“ u kojima, prema vjerovanju, demoni, karakondžule i vještice vrebaju ljude na svakom koraku.

Sveti Vasilije je rođen u vrijeme cara Konstantina. Još kao nekršten učio je 15 godina u Atini filozofiju retoriku i astronomiju.

U zrelim godinama krstio se na rijeci Jordanu zajedno sa svojim bivšim učiteljem Evulom. Bio episkop Kesarije Kapadokijske blizu 10 godina, a završio svoj zemaljski život napunio 50 godina od rođenja.

Bio je veliki pobornik Pravoslavlja, moralno čist i izuzetno revnosan, veliki bogoslovski um, veliki strojitelj i stub crkve.

Telegraf