Ovo atraktivno mjesto, koje se nalazi na samo dva kilometra od varoši, i danas je potpuno neuređeno i neiskorišćeno.

“Nedavno smo imali razgovor sa glavnim državnim arhitektom radi preduzimanja početnih aktivnosti koje se tiču pune valorizacije nadaleko poznatog izletišta Alipašinii izvori. Obećano nam je da će nadležno ministarstvo ubrzo raspisati međunarodni konkurs za izbor projektanta za izradu projekta za uređenje Alipašinih izvora”, najavila je ne tako davno bivša predsjednica opštine Anela Čekić.

Politička previranja u ovoj varoši koja su uslijedila i završila se ostavkom Čekićeve, možda nisu bila presudna, ali su svakako doprinijela da se projekti koji su planirani zamrznu ili odlože za neka bolja vremena.

Tada se očekivalo da će uz pomoć države i međunarodnih fondova uspjeti da se obezbijede i neophodna sredstva za realizaciju ovog projeta i da će konačno ono što priroda podarila na pravi način prilagoditi potrebama lokalnog stanovništva i brojnih poklonika turizma i netaknute prirode koji u velikom broju tokom čitave godine dolaze da posjete Alipašine izvore.

Foto: RTCG

Alipašini izvori su najveće kraško vrelo u Crnoj Gori, gdje voda izvire iz zemlje na površini od preko 300 kvadratnih metara.

Ovo mjesto, gdje u prosjeku izvire oko četiri kubna metra vode u sekundi, tokom godine posjeti veliki broj ljudi iz zemlje i inostranstva.

Poznato je da i da se ovdje svake godine 2. avgusta, na Ilindan, na čuvenom saboru, pored mještana i njihovih gostiju, okupljaju brojni Gusinjani koji žive u inostranstvu.

Uprkos svemu tome, na Alipašinim izvorima još uvijek ne postoje odgovarajući sadržaji koji bi upotpunili ukupnu ponudu ovog izletišta, koje se nalazi na preko 900 metara nadmorske visine.

Tu je jedna malena kafana koja tokom zimskog perioda čak i ne radi, ali je mnogo zanimljivija priča o tome kako i zbog čega ne radi i nekada čuveni restoran “Vodenica”, koji je poslovao u okviru preduzeća “Plavsko jezero”.

“Hotel Plavsko jezero je na čudnovate načine privatizovan i išao iz ruke u ruku. Odmah je zatvoren, a tada je zatvoren i restoran Vodenica na Alipašinim izvorima, koji je radio i ljeti i zimi, i bio prepoznatiljivost Gusinja. Sada, kako čujem, neki sumnjivi privatnici pokušavaju da se domognu ovog atraktivnog objekta sa prirodnom vodenicom po kojoj je i restoran dobio ime”, kaže jedan od sagovornika RTCG.

Oko Alipašinih izvora ne postoje čak ni klupe za odmor. Pored puta koji od Gusinja vodi do Alipašinih izvora nema pješačkih staza, kao ni rasvjete, ali ni jasnih putokaza koji bi na odgovarajući način usmjeravali goste da stignu od ovog mjesta, koje mještani nazivaju i “izvorima života”.

“Put od Gusinja do ovog izletišta je posebna priča, i teško bi se ko mogao sjetiti kada je poslednji put presvučen asfaltom”, kažu mještani.

Oni objašnjavaju da mnogi ljudi iz čitavog svijeta hrle da posjete Alipašine izvore, jer se ovdje sureću sa čudima prirode, ali da društvo u cjelini praktično nije ništa uradilo da se na ovom mjestu osmisle odgovarajući sadržaji koji bi upotpunili bajkovitu priču o toj čudesnoj vodi.

“Zapravo, svako ko dođe vidjeće da je ovaj lokalitet devastiran i da odaje sliku predjela o kom praktično niko ne vodi računa. Nadamo se da će nadležni i u lokalnoj upravi i u državi konačno shvatiti da ova ljepota zaslužuje ozbiljniji pristup i više pažnje”, nadaju se mještani Gusinja.

Većina njih smatra da je jedan od razloga neadekvatne valorizacije i to što se narod u velikom broju odselio sa ovog područja.

“Praktično, o ovom mjestu niko ne vodi računa. Ljudi dođu, pogledaju i odu, a da ih tu niko ne dočeka. To nije dobro, jer gostima su potrebni sadržaji da bi se proveli i ostavili novac. Kuće su ovdje uglavnom sagrađene od novca kog su naši ljudi zaradili u drugim državama. Međutim, te kuće su uglavnom prazne, i služe samo za odmor tokom ljeta”, kažu u Gusinju.

Mještani ističu da se odavno najavljuje izgradnja fabrike vode na Alipašinim izvorima, ali da ni od toga nema ništa.

“Ja vjerujem da je protok vode na Alipašinim izvorima čak i veći od četiri kubnih metara u sekundi. Ali, postoje i visočiji izvori, sa kojih bi mogla da se cijevima odvede voda do neke lokacije dalje od ovog atraktivnog mjesta, kako se ne bi pokvarila prirodna ljepota. Tu bi, kada bi se izgradila fabrika vode, moglo zaposliti makar dvadeset ljudi”, kaže jedan od Gusinjana.

Mještani Gusinja, makar oni koji su još uvijek opredijeljeni da ovdje žive, smatraju da treba učiniti nešto da ovaj prelijepi kraj ne živi samo tri ljetnja mjeseca. Ističu da Gusinje nije to zaslužilo i podsjećaju da se ova varoš nekada, u davna vremena, nalazila na karavanskoj trasi od istoka do zapada, odnosno Dubrovnika.

Novi put kojim je kroz Albaniju Gusinje spojeno sa Podgoricom na svega šezdeset kilometara, učinio je da mnogi mještani središnog I južnog dijela Crne Gore, možda i po prvi put posjete ovaj kraj tokom ljeta.

I onda, ponešeni pričama o ljepotama Alipašinih izvora, dođu tamo, prošetaju i obiđu sva izvorišta na površini od preko trista kvadrata i nemaju gdje da popiju kafu i potroše ili ostave u Gusinju jedan jedini euro. Najkvalitetnije izvorišne vode mogu popiti besplatno koliko god hoće.

RTCG