Čovjek koji je nedavno otišao u penziju nakon 48 godina staža provedenih u Fudbalskom klubu Sutjeska (5.01.1975. – 5.11.2023.) istinska je legenda kluba kraj Bistrice, Nikšića, ali i crnogorskog fudbala, s obzirom da je upravo u Sutjesci kao igrač i trener upisao nešto više od 1.000 nastupa, čime je apsolutni rekorder, a te brojke malo će ko dostići.

Pero Giljen rođen je 5.novembra 1957. godine, a cijeli život posvetio je Sutjesci, koja mu je često bila ispred supruge Vesne, a kasnije i sinova Bojana i Vladana. Sa samo 19 godina bio je dio tima koji je pisao istoriju – Sutjeska je 1976. postala pobjednik Omladinskog kupa Jugoslavije, savladavši u finalu Dinamo, a u tom timu bili su Pero Giljen, Zoran Nikitović, Zorana Vorotović, Nikola Rakojević, Dragan Bošković, Miodrag Bakrač, Dragoljub Pantić, Milan Delić, Milorad Bajović, Zoran Bigović, Milun Petković, Ljubomir Međedović, Stanko Dumnić, Vukosav Zeković i Miodrag Bajović, a koji su igrali pod vođstvom Milana Zirojevića. 

Giljen je bio u generaciji koja je u sezoni 1983/1984 uspjela da izbori plasman u Prvu saveznu ligu Jugoslavije. Pored Giljena, dres Sutjeske nosili su Tupajić, Kuzeljević, Radonjić, Milorad i Miodrag Bajović, Bakrač, Rakojević, Vuković, Jocić, Bajčeta, Radovanović, Vukčević, Marušić, Zeković, Međedović, Šećković, Radović, Nenezić, Čuljak.

Tokom duge igračke karijere Pero Giljen godinama je blistao na golu Sutjeske, zbog čega je imao brojne ponude: Rapida, Briža, Apolona, čak i iz Južne Koreje, a najaktrativnija je bila ona koju je poslao Porto, u periodu kada je bio šampion Evrope, ali je Pero ostao vjeran svom klubu.

Pero Giljen bio je i u sastavu amaterske reprezentacije Jugoslavije.

U sezoni 1995/1996 prvi put bio je ulozi trenera, tada kao prvi sardnik Stanislava Karasija, a već dvije godine kasnije bio je i šef stručnog štaba. Pero Giljen uspio je da lansira veliki broj mladih igrača, koji su kasnije imali velike karijere. Tako su u sezoni 1999/2000 u mladoj reprezentaciji bili Semjon Milošević, Željko Kontić, Ivan Bošković, a za omladinsku selekciju Jugoslavije Vukašin Poleksić, Dražen Međedović i Mirko Vučinić. Sa njima su pored Giljena radili Rajko Nikolić, Ljubo Petrović i Rade Krivokapić. Giljen je ponovo preuzeo prvi tim na kraju 1999/2000 nakon odlaska Žarka Olarevića, a te godine bio je imenovan za člana stručnog štaba reprezentacije Crne Gore za prijateljski meč olimpijskih selekcija Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

U prvoj sezoni šampionata Crne Gore (2006/2007), nakon dosta turbulencija u klubu, Pero je krajem januara 2007.po ko zna koji put postavljen za prvog trenera. Nekako se znalo da uvijek kada je klub u krizi i teškoj finansijskoj situaciji, Pero bi bio „vječiti spasilac“ koji nikad nije odbio Sutjesku, pa i kada bi situacija bila totalno nezavidna. Ostao je upamćen i kao čovjek koji je sopstvenim sredstvima spašao klub totalnog kolapsa. I, iako je sve djelovalo daleko od idealnog, Pero je doveo Sutjesku do finala Kupa Crne Gore, gdje je poražena od Rudara – 2:1.

Pero je praktično do kraja života bio u klubu, kao šef omladinske škole, a bio je i član Uprave kluba.

Giljen je postao simbol kluba, sa preko 1.000 nastupa, dok je njegov brat Goran stigao do brojke 200, dok je sin Vladan, sadašnji kapiten tima sa Bistrice, već na kvoti 400. Pero je otišao, ali njegova ljubav i posvećenost Sutjesci pamtiće generacije. Pero Giljen bio je i ostao čovjek za kojeg je cijela Jugoslavija imala samo jednu riječ – veliki golman, a još veći čovjek.

Pero Giljen biće sahranjen u poneđeljak u Nikšiću, na groblju u Kočanima.

Izvor Pobjeda