Dok je cijena autobuske stanice bila kao i na ranijim licitacijama 920 hiljada eura, autobus je nuđen po početnoj cijeni od 2,5 hiljada eura.

Portal RTCG bio je na mjestu prodaje autobusa, gdje su dobili informaciju da on ni kao staro željezo ne vrijedi više od hiljadu i po eura, u šta su se mogli uvjeriti i to zabilježiti fotoobjektivom.

“Kao što možete vidjeti, ovo je olupina. Sve vrijedno što je bilo na njemu, odavno je ili pokradeno ili uzeto za rezervne djelove. Tabla ispred vozača sa volanom je počupana, nema mjenjača. Sicevi su izvaljeni. Djelovi autobusa od lima sa spoljne strane odvaljeni, nema motora. Sada vam je jasno zašto ovo ne vrijedi 2,5 hiljada eura”, kazao je predsjednik štrajkačkog odbora “Simon vojaža” Nenad Radičević.

On je nakon toga vratio i pridružio kolegama koji su tačno u podne u znak protesta zbog prodaje soam najboljih autobusa ovog preduzeća, jednog kombija i još jednog autobusa koji se nalazio u Novom Pazaru za samo 34 hiljade eura, zaustavili saobraćaj i napravili za kratko vrijeme kolaps na ulici između autobuuske stanice i beznzinske pumpe.

Skup je bio uredno prijavljen, i da policija nije obezbjeđivala, na trenutke je moglo biti i incidenata.

“Vidjeli ste onaj autobus. Stečajni upravnik je znao da mu odredi cijenu od 2,5 hiljada, a naše najbolje autobuse prodao je po cijeni od svega četiri ili četiri i po hiljade eura. Devet autobusa i kombi za 34 hiljade eura. Neka nam stečajni upravnik Lado Šekularac objasni kako je došao do te cijene i ko je izvršio takvu procjenu”, kazao je predsjednik štrajkačkog odbora.

Radičević je dodao da radnici neće odustati od zahtjeva da se taj tender poništi i autobusi vrate u Berane.

“Mi imamo pravo da sumnjamo da je ta licitacija bila namještena i zato smo predali krivičnu prijavu specijalnom državnom tužiocu”, rekao je Radičević.

On je dodao da kao stari vozač, koji je vozio na svim mogućim relacijama, ne može mirno da posmatra.

“Mene srce boli za tim autobusima, među kojima je i moj. Evo vam fotografija kada je poslednji pit autobus Simon vojaža krenuo nazad u Crnu Goru, a ja sam bio za volanom. E, i taj autobus je prodat za četiri hiljade, kao malo polovno auto”, kazao je Radičević.

On kaže da se sada ti autobusi voze po Podgorici, a u Beranama niti ima autobusa, niti ima autobuske stanice.

“Pričamo nešto o razvoju sjevera, a rade se ovakve stvari. Zašto stečajna uprava nije mogla da uposli te autobuse da voze ovdje”, pita predsjednik štrajkačkog odbora.

Radičević smatra da autobusku stanicu treba da uzmu država ili Opština Berane i da se stavi u funkiciju.    

Stečajni upravnik beranske autoprevozne firme u stačaju „Simon vojaž“, Lado Šekularac, osam najboljih autobusa i jedan kombi koji su bili parkirani u krugu autobuske stanice u ovom gradu, kao i još jedan autobus koji se nalazio u Novom Pazaru, prodao je po početnoj cijeni od 34.076,2 eura.

Naknadno je, navodno, uračunat PDV, pa je ta cijena izašla na  55.076,72 eura. Šekularac ranije nije odgovarao na pitanja Portala RTCG dostavljena u više navrata, a jedno od prvih bilo je upravo to po kojoj cijeni je prodao najbolje autobuse „Simon vojaža“.

Tek kada je Portalu RTCG dostavljeno njegovo izjašnjenje koje ja dao stačajnom sudiji, moglo se vidjeti da su se na oglas javila dva kupca, doo Novo prevoz iz Bijelog Polja, koji je ponudio 40.101 euro, dok je drugi kupac, First travel Montenegro doo (BLT) ponudio svega hiljadu više, odnosno 41.103 eura.

"SIMON VOJAŽ"

Licitacija propala, radnici na ulici

Na jučerašnjoj licitaciji za autobusku stanicu u Beranama nije bilo zainteresovanih, kao ni za polovni autobus “Simon vojaža” marke Bova, stranih registarskih oznaka Luksemburg DM 5419, koji kao olupina odavno stoji u nekadašnjem krugu ove kompanije na Rudešu.

[Посљедњи полазак из Луксембурга прије стечаја]  Posljednji polazak iz Luksemburga prije stečaja (Foto: rtcg.me)

Dok je cijena autobuske stanice bila kao i na ranijim licitacijama 920 hiljada uera, autobus je nuđen po početnoj cijeni od 2,5 hiljada eura.

Portal RTCG bio je na mjestu prodaje autobusa, gdje smo dobili informaciju da on ni kao staro željezo ne vrijedi više od hiljadu i po eura, u šta smo se mogli uvjeriti i to zabilježiti fotoobjektivom.

“Kao što možete vidjeti, ovo je olupina. Sve vrijedno što je bilo na njemu, odavno je ili pokradeno ili uzeto za rezervne djelove. Tabla ispred vozača sa volanom je počupana, nema mjenjača. Sicevi su izvaljeni. Djelovi autobusa od lima sa spoljne strane odvaljeni, nema motora. Sada vam je jasno zašto ov ne vrijedi 2,5 hiljada eura”, kazao je predsjednik štrajkačkog odbora “Simon vojaža” Nenad Radičević.

On je nakon toga vratio i pridružio kolegama koji su tačno u podne u znak protesta zbog prodaje soam najboljih autobusa ovog preduzeća, jednog kombija i još jednog autobusa koji se nalazaio u Novom Pazaru za samo 34 hiljade eura, zaustavili saobraćaj i napravili za kratko vrijeme kolaps na ulici između autobuuske stanice i beznzinske pumpe.

 

Skup je bio uredno prijavljen, i da policija nije obezbjeđivala, na trenutke je moglo biti i incidenata.

“Vidjeli ste onaj autobus. Stečajni upravnik je znao da mu odredi cijenu od 2,5 hiljada, a naše najbolje autobuse prodao je po cijeni od svega četiri ili četiri i po hiljade eura. Devet autobusa i kombi za 34 hiljade eura. Neka nam stečajni upravnik Lado Šekularac objasni kako je doaš do te cijene i ko je izvršio takvu procjenu”, kazao je predsjednik štrajkačkog odbora.

Radičević je dodao da radnici neće odustati od zahtjeva da se taj tender poništi i autobusi vrate u Berane.

“Mi imamo pravo da sumnjamo da je ta licitacija bila namještena i zato smo predali krivičnu prijavu specijalnom državnom tužiocu”, rekao je Radičević.

On je dodao da kao stari vozač, koji je vozio na svim mogućim relacijama, ne može mirno da posmatra.

“Mene srce boli za tim autobusima, među kojima je i moj. Evo vam fotografija kada je poslednji pit autobus Simon vojaža krenuo nazad u Crnu Goru, a ja sam bio za volanom. E, i taj autobus je prodat za četiri hiljade, kao malo polovno auto”, kazao je Radičević.

On kaže da se sada ti autobusi voze po Podgorici, a u Beranama niti ima autobusa, niti ima autobuske stanice.

“Pričamo nešto o razvoju sjevera, a rade se ovakve stvari. Zašto stečajna upravanijemogla da uposli te autobuse da voze ovdje”, pita predsjednik štrajkačkog odbora.

Radičević smatra da autobusku stanicu treba da uzmu država ili Opština Berane i da se stavi u funkiciju.    

Stečajni upravnik beranske autoprevozne firme u stačaju „Simon vojaž“, Lado Šekularac, osam najboljih autobusa i jedan kombi koji su bili parkirani u krugu autobuske stanice u ovom gradu, kao i još jedan autobus koji se nalazio u Novom Pazaru, prodao je po početnoj cijeni od 34.076,2 eura.

Naknadno je, navodno, uračunat PDV, pa je ta cijena izašla na  55.076,72 eura. Šekularac ranije nije odgovarao na pitanja Portala RTCG dostavljena u više navrata, a jedno od prvih bilo je upravo to po kojoj cijeni je prodao najbolje autobuse „Simon vojaža“.

Tek kada je Portalu RTCG dostavljeno njegovo izjašnjenje koje ja dao stačajnom sudiji, moglo se vidjeti da su se na oglas javila dva kupca, doo Novo prevoz iz Bijelog Polja, koji je ponudio 40.101 euro, dok je drugi kupac, First travel Montenegro doo (BLT) ponudio svega hiljadu više, odnosno 41.103 eura.

Sve autobuse koji su bili predmet ove prodaje, kao mnogi drugi koji su stajali parkirani u krugu na Rudešu i pokradeni kao što je ovaj koji je bio predmet jučerašnje licitacije, a dovezen je u ispravnom stnju iz Luksemburga, uvezao je državljanin te zemlje Simon Bernard, nakon što je kupio ovu firmu.

Kao njegov partner tada se predstavljao Mehmed Adrović, funkcioner DPS i aktuelni predsjednik Skupštine opštine Petnjica, ali je Bernard protiv njega podnio još prije tri godine krivičnu prijavu za falsifikovanje njegovog poptisa i druge nezakonite radnje. I taj predmet je, nakon što je formiran, predat specijalnom državnom tužilaštvu. Mnogi danas kažu da je pljačka u „Simon vojažu“ počela mnogo prije nego su radnici stupili u štrajk, polovinom 2020. godine. 

Činjenica je da je nekada najmoćnija autoprevozna kompanija ne samo na sjeveru Crne Gore, nego mnogo šire, i koje se nekada zvala „Ivangradprevoz“ i kasnije „Jugoprevoz“, i koja je neko vrijeme funkcionisala, temeljno pokradena. 

Kada je moćni „Jugoprevoz“ zapao u prvu krizu i prvi stečaj 2004. godine, prije privatizacije, tadašnja stečajna uprava je prodala autobuske stanice u Plavu i Gusinju, koje su bilo njeno vlasništvo. Na tim mjestima su danas stambene zgrade ili drugi objekti. 

RTCG