U čestitki navodi da je to datum koji nas podsjeća da napredne ideje demokratije, solidarnosti, zajedništva uvijek pobjeđuju pa čak i ako nasuprot sebe imaju najsurovije neprijatelje i da su te ideje temelj u društvenom, ekonomskom i kulturnom modelu moderne Evrope.
„Te ideje su pobijedile nakon najpogubnijih godina rata dvadesetog vijeka u Evropi. Zdrave snage su trijumfovale i Evropa je nakon toga ustala ujedinjena, odlučna da trajno zakopa za sobom sve ono što se pokazalo kao pogubno i nesrećno za stari kontinent“, naglasio je Abazović.
On u čestitki kaže da Crna Gora treba da bude ponosna na svoju istoriju i na svoj nemjerljiv doprinos u borbi protiv nacizma i fašizma.
„Odavde je krenuo prvi glas otpora u porobljenoj Evropi i odavde je upaljena luča za jedno novo vrijeme razvijene, napredne i moderne Evrope u kojoj danas žive mnogi građani starog kontinenta. Kosmička je pravda da takav kvalitet života osjete i građani Crne Gore. Ova zemlja nema drugog puta osim evropskog, i to je pokazala u sada već daleku prošlost“, naglašava Abazović.
On napominje da i danas u našem društvu postoje zamaskirani oblici pogubnih ideologija nacizma i fašizma, kako kaže, često upakovani u najljepše ambalaže i da zadatak svih treba da takve oblike delegitimiše i oštro se suprostavi svakom pokušaju davanja pozitivnog konteksta takvim pojavama u društvu.
Žali, kako kaže, što su mnoge godine protraćene u nedostatku političke volje i jasne orjentacije i odlučnosti da se bude dio razvijene moderne Evrope.
„Balast tog protraćenog vremena živimo i danas, sa vlašću koja nije snažno posvećena evropskim vrijednostima, što pokazuje i dokumentovano u nebrojano slučajeva i primjera“, napominje Abazović.
Ipak, kaže, da Crnu Goru čeka Evropa i da je to njen jedini i prirodni put do čijeg cilja ima još mnogo koraka.
„Zato i slavimo Evropu, ideje na kojima je izrasla sa zadatkom da zajednički radimo na ideji kompaktno ujedinjene Evrope u kojoj će mjesto naći i Crna Gora. Srećan Dan Evrope i Dan pobjede“, stoji na kraju čestitke lidera URE Dritana Abazovića.
Komentari