Kao najveći problem Mikić navodi to što povećanje broja oboljelih ne prati povećanje kapaciteta klinike, kako kadrovskih , tako i prostornih.

“Na ovoj klinici se liječe oboljeli iz cijele zemlje, pa se već neko vrijeme javila potreba za još jednom dnevnom bolnicom u kojoj bi se primala hemoterapija. Na taj način bi se smanjila čekanja, jer su sada teško oboljele osobe prinuđene da čekaju red i po 4-5 sati (a često je teško doći i do stolice u čekaonici)”, tvrdi Mikić.

On podsjeća da je URA prije dva mjeseca  postavila pitanje ministru zdravlja Kenanu Hrapoviću zašto se ne nabavi novi aparat za zračenje jer je postojeći star i često se kvari, a takođe i nedovoljan za toliki broj oboljelih.

“Pritisak je urodio plodom i uskoro je javnost obaviještena da je novi aparat za zračenje nabavljen. Međutim, u saznanju smo da nabavljeni aparat još uvijek nije počeo da se koristi. URA, u ime cjelokupne javnosti, pita ministra Hrapovića kada će se pomenuti aparat staviti u funkciju”, navodi izvršni direktor URA-e.

On ministra i pita da li je tačno da je postojeći aparat za zračenje od početka godine manje radio nego što je bio u funkciji .

“Da li je gospodina Hrapovića kao ministra možda stid to što u 2018. godini mnoge bolnice, prije svega one na sjeveru  nemaju čak ni cjelodnevno grijanje? Da li je svjestan da funkcija koju pokriva podrazumijeva i možda najveću odgovornost prema građanima i da je dužan da njegov kabinet odgovori na pitanja zainteresovane javnosti, što on uporno izbjegava”, tvrdi Mikić.

On naglašava da bi građani oboljeli od kancerogenih oboljenja a koji ne žive u Podgorici trebali da dobiju bar neku terapiju (imuno, hormono, bifosfonate) u bolnicama najbližim njihovim prebivalištima jer bi time u velikoj mjeri bilo olakšano liječenje i smanjeni troškovi, kako Fonda zdravstva, tako i ugroženih građana dok bi se povećala funkcionalnost regionalnih i bolnica opšeg tipa.

Mikić dodaje da ne pije vodu priča da država nema novca za značajnija ulaganja u zdravstvo.

“Zdravstvena politika podrazumijeva modernizaciju zakonodavnog okvira, pogotovu osiguranja da bi se ostvarila finansijska održivost što sada nije slučaj. Vlada često dotira deficite Fonda  i glorifikuje kupovinu opreme kao da to nije obaveza Vlade. Najlakše  je kupiti opremu ali je teško stvoriti i zadržati ljude da rade težak posao u ovakvoj zemlji. Ako se pitate gdje je novac za zdravstvo ili npr. novu bolnicu trebalo bi da znate da izgradnja i opremanje II bloka Kliničkog centra Crne Gore košta između 50 i 60 miliona EUR, opremanje jedne nove oprecione sale za hirirške intervencije košta oko 2,5 miliona EUR, jedan novi aparat za zračenje košta između 1,5 i 2 miliona, dok  nova magnetna rezonanca košta između 300 hiljada i million”, navodi on.

Izvršni direktor URA-e zaključuje da sve ovo što je nabrojno je moglo da se nabavi jer je za to bilo novca ali da će se  umjesto toga suma od 80, a možda i više miliona dati za  petljavine oko auto puta, zaboravljenu petlju i priključke za šta odgovornost nose kadrovi SD-a.