Ne tako davno, žene u crkvi imale su pokrivenu glavu, naročito u periodu poslije udaje. I dan danas mnoge bake ne mogu napustiti kuću bez umotane kose. Udate žene su vijekovima mijenjale stil oblačenja nakon udaje, a odjećom su se pokrivali laktovi, koljena i kosa. Žena je na taj način čuvala svetost braka van kuće. Samo su muževi imali tu privilegiju da ih gledaju bez marame. Svojom odjećom davale su do znanja da su udate.

Kada su na snagu stupila feministička shvatanja, ovakva vrsta ponašanja je u zapadnoj kulturi protumačena kao zarobljavanje i sputavanje žene. Oblačile su se drugačije, nosile su pantalone, skraćivale suknje, a brushaltere su javno spaljivale.

U Rusiji je nezamislivo da žena uđe sa nepokrivenom glavom u crkvu, a marame se stavljaju čak i malim djevojčicama.

"Kod nas se svaka pomisao poslušnosti i pokornosti automatski smatra ponižavajućom, čak se ni od djece ne traži da slušaju roditelje. Ljudi olako prelaze preko činjenice da je poslušnost anđeoska vrlina i da u našim manastirima mladi monasi i monahinje godinama vježbaju poslušnost kao vrhunac Hrišćanske vrline", rekao je otac Jova.

ilustracija

Mnoge žene su došle do zaključka da njihova lica više sijaju nakon pokrivanja kose, i da se tada akcenat stavlja na njihove riječi.

Ipak, činjenica je da mnoge obrazovane žene i dalje nose svoje marame i smatraju ih privilegijom, a ne represijom.

Patrijarh Pavle je napisao kjigu u kojoj iznosi neka neočekivana zapažanja. Na primjer, žene su na svim pravoslavnim ikonama pokrivene, a crkva ženu proslavlja kao najvećeg sveca u liku Majke Božije.

Maramama se pokrivala kosa, u njih su se uvijala djeca, uz pomoć marama su se bebe nosile na leđima, u marame se zavijao hleb, njima se brisao znoj, prenosi Telegraf.

Ostaje činjenica da marama ima veliki značaj i da je daleko veća konotacija od pukog modnog detalja.