Od tada do danas, devet vlada, od kojih je šest bilo DPS-ovih (premijeri Milo Đukanović, Željko Štutranović, Igor Lukšić i Duško Marković), jedna „ekspertska“ (premijer Zdravko Krivokapić), jedna koja je izgubila povjerenje, ali nastavila da vlada godinu i po (premijer Dritan Abazović) i aktuelna sa premijerom Milojkom Spajićem na početku mandata, nijesu uspjele ili nijesu htjele da riješe ovo pitanje.

Istovremeno, u tom periodu su isplaćene četiri generacije od 1.200 radnika KAP-a, po tri generacije radnika Rudnika boksita i željezare, 1.075 bivših ,,metalaca“ iz raznih firmi, a pare još prima 14.935 majki sa troje i više djece (minus 3.500 penzionerki), iako je Ustavni sud presudio da one nemaju pravo na to.

Ustavni sud je presudio i da predzadnja grupa od 450 bivših radnika KAP-a nema pravo na isplatu 5,45 miliona eura za otpremnine, ali su isplaćeni. Dobili su po 11.000 eura poreskih obveznika, dok ostali radnici iz propalih preduzeća od Fonda rada mogu očekivati samo 1.926 eura.

Zadnja grupa iz KAP-ovog kontingenta upravo sada protestuje, tražeći uplatu beneficiranog staža i to za period dok je firma bila u stečaju!

Da ne bude kakve zabune, za radnike KAP-a, Boksita i Željezare u Zakon PIO su redovno unošeni posebni temporalni uslovi za penzionisanje, pa su penzije dobijali sa prosječno 52 godine starosti i, naravno, nastavljali da rade, ali sada u fušu!

Otpremnine između 6.000 i 18.000 eura dobilo je u ovom periodu 965 radnika Boksita, a kako i sada protestuje jedna grupa treba da budemo svjesni da će i njima i svim preostalim – 235 ,,boksitaša“ – na račun poreskih obveznika, a za vlastitu političku korist, parlamentarne stranke isplatiti sve što traže. Jer one svakog radnika množe sa četiri glasa! ,,Dakićevci“ su ionako njihovi, jer ih na kratkoj uzici drže zbog nade da će im nekada dati pare.

Tako su množili i radnike Željezare, pa je prvi kontingent od 640 radnika dobio penzije po povlašćenim uslovima i otpremnine između 16.000 i 18.000 eura na račun ostalih poreskih obveznika. Posljednji podvig, u ovom slučaju premijera Abazovića i njegovog ministra finansija Aleksandra Damjanovića, potpuno je bio atipičan. Odlučili su da za 20 miliona eura kupe vlastite akcije Elektroprivrede, koje je ova kompanija stekla isplaćujući italijansku A2A njenim parama, a koje je trebalo da ponište. Tim parama kupljena je Željezara od turskog Tosjali holdinga za 20 miliona eura, a u interesu 229 preostalih ,,željezaraca“ kojima još nije data povlašćena penzija i visoke otpremnine iz budžeta. Tako je jedno radno mjesto u sadašnjoj EPCG Željezari koštalo 87.336,24 eura!

Dakle, samo je obezbjeđenje radnih mjesta za 229 ,,željezaraca“ koštalo samo osam miliona manje nego obeštećenje svih stečajaca iz bivših državnih preduzeća, osim privilegovanih iz KAP-a, Boksita i Željezare!

Izvor: Pobjeda