Cerović je rekao da je ubistvo na Cetinju "užasan čin, strašna tragedija, ali ne spada u stvari koje nijesu poznate i koje se ne događaju".

"Šta god je bio “okidač”, uzrok je povezan sa paranoidnim psihotičnim idejama. To je osjećaj da vas neko progoni i potpuni očaj i nemoć koji osoba osjeća, bespomoćnost. Drugo je narcisoidni poremećaj ličnosti, osjećaj da vas okolina ne razumije i ne uvažava, da zaslužujete mnogo više pažnje. Radi se o veoma opasnoj vrsti strukture ličnosti (iako rijetko rezultira ovako ekstremnim činovima). Često se radi i o kombinacijama sa osjećajem socijalne izolovanosti (koji ne mora da bude realan, već samo lična impresija, osjećaj da se ljudi udaljavaju i da nemate podršku i pomoć)", rekao je Cerović.

Biće teško rekonstruisati kompletan mozaik
Ukazuje da se ne zna "šta je od ovoga u pitanju, a biće teško rekonstruisati kompletan mozaik" i ističe da "postoji nešto ćemu smo svi svjedoci i o čemu možemo sa sigurnošću pričati."

"Prvo, kultura u kojoj se mentalni poremećaji stigamtizuju i na njih se gleda kao što se u Srednjem vijeku gledalo na vještice! Užasna situacija, i odstustvo bilo kakvog plana ili pristupa da se mentalni poremećaji vrate u domen redovnih, ljudskih stanja. Umjesto da članove porodice zaključavamo u podrume, kao u američkim horor filmovima", navodi Cerović.

Masovni ubica ne mora imati nikakav mentalni poremećaj

Masovni ubica u određenom broju može imati poremećaj ličnositi, može imati Sch psihozu ili afektivni poremećaj, kao i organska oboljenja mozga, ali i ne mora imati nikakav mentalni poremećaj, poručuje neuropsihijatar dr Marina Roganović, koja je svojevremeno bila dugo načelnica Odjeljenja za bolesti zavisnosti u Specijalnoj bolnici za psihijatriju “Dobrota” u Kotoru.

Upitana da opiše profil ličnosti osobe koja je u stanju da izvrši višestruko ubistvo, dr Roganović ističe da to da li će neko počiniti zločin više zavisi od strukture ličnosti, nego od bolesti.

"Prema mom dugogodišnjem iskustvu rada u Psihijatrijskoj bolnici, hronični pacijenti oboljeli od duševnih bolesti nisu dominantni kod ovakvih agresivnih ponašanja. Znači nije svaka osoba koja ima mentalni poremećaj -potencijalni ubica", kaže dr Roganović.

Niz je taktora koji utiču na agresivno ponašanje
Faktori koji utiču na agresivno ponašanje mogu, dodaje biti niže obrazovanje, ranije agresivno ponašanje, duševne bolesti u porodici, korišćenje PAS-a, sumanute ideje proganjanja, ali i sumanute ideje veličine i odbijanje liječenja.

"Postoji razlika između strukture ličnosti; primjer psihopate koji za razliku od zdravih ljudi imaju manje aktivan orbito frontalni koreteks koji je odgovoran za ponašanje prema etičkim principima, kontrolu impulse, ponašanje… I duševnih oboljenja, a najozbiljnije je ako postoji komorbiditet. Veoma ozbiljna je pojava paranoidne simptomatologije gdje osobe imaju osjećaj da ih drugi proganjaju, rade im o glavi, potkradaju ih i slično", izjavila je dr Roganović.

Ona navodi da je teško predvidjeti da li će neko postati ubica, bilo da je psihijatrijski obolioo ili nije i bilo da se liječio ili ne.

"Za prevenciju ovakvih slučajeva bilo bi, po mom mišljenju, važno destigmatizovati psihijatriju, napraviti je što dostupnijom tako da ljudi žele da dođu za savjet ili pomoć. Oni koji su liječeni u psihijatriji često neće da uzimaju lijekove i dolaze na kontrole i tu je važna uloga porodice,prijatelja i nadležnih institucija lokalne zajednice", zaključuje ona.

Izvor: Dan