Usamljena buba uhvaćena je ovog ljeta u tamošnjoj botaničkoj bašti, nekoliko nedjelja posle postavljanja zamke. Moguće je da je dovezena sa robom iz uvoza i da je dio do sada neotkrivene lokalne populacije smrdibuba. Smeđa smrdibuba porijeklom je iz Azije, ali se proširila u dijelove Evrope i Sjedinjenih Američkih Država, i može da uništi voćne zasade.

Dr Glen Pauel, šef odjeljenja za zdravlje bilja u ovoj bašti, rekao je da bi ova smrdibuba mogla da postane uobičajena u baštama i kućama u roku od jedne decenije.

„Ovo nije iznenadna invazija, već potencijalno postepeno povećanje i širenje populacije, pogoršano zagrijavanjem svijeta", rekao je on.

Još nije poznato da li smrdibube žive neotkrivene u nekim djelovima Engleske ili su rijetki posjetioci koji se zaustave na uvoznoj robi ili putničkom prtljagu i prežive samo kratko vrijeme.

Do sada nisu pronađene larve koje bi ukazivale na to da se buba razmnožava i da se nastanila. Buba je do sada ulovljena samo dva puta u zamke postavljene da je namame pomoću prirodne hemikalije - u svim slučajevima kao usamljena jedinka.

Prethodni put su otkrivene u močvari u Eseksu i u vrtu divljih životinja londonskog Prirodnjačkog muzeja.

Prema odjeljenju za životnu sredinu Defra, buba je u Velikoj Britaniji pronađena u nekoliko navrata - u putničkom prtljagu koji je dovezen iz SAD, uvezenoj odeći i drvetu iz SAD, te kamenu iz Kine.

Zamka u Visliju dio je nacionalnog projekta praćenja koji vodi kompanija za istraživanje biljnih nauka, NIAB EMR, u Kentu, a finansira Defra.

Dr Mišel Fontejn, šefica odjeljenja ekologije štetočina i patogena u NIAB EMR-u, rekla je: „Smeđe smrdibube predstavljaju značajnu prijetnju sistemima proizvodnje hrane u Velikoj Britaniji, pa je od ključne važnosti da nastavimo da pratimo svako postojanje i širenje štetočina".

U Velikoj Britaniji je već prisutno više od 40 vrsta smrdibuba.

Većina ne predstavlja opasnost po zdravlje biljaka i ne smatraju se štetočinama.

Smeđe smrdibube, prepoznatljive po obliku glave, dobile su ime po mirisu koji ispuštaju kada su u opasnosti.

Mogu biti pogubne za poljoprivrednike, uništavajući voće poput nektarina i breskvi i hraneći se raznim ukrasnim drvećem, povrćem i drugim biljkama.

Invazivne vrste koštaju britansku privredu više od 2,1 milijardi dolara godišnje i mogu da ugroze opstanak drugih biljaka i životinja.

BBC