" Ako vam neko priđe sa poklonom, a vi ga ne prihvatite, kome poklon pripada?", pitao je učitelj.

"Ko god je pokušao da ga da, njemu pripada", odgovorio je jedan od učenika.

"Isto vrijedi i za zavist, bijes i uvrede. Kada ih ne prihvatimo, nastavljaju da pripadaju osobi koja ih je donijela sa sobom", pojasnio je je učitelj.

U vrlo jednostavnom primjeru objašnjeno je na koji način drugi ljudi utiču ili ne utiču na nas - u suštini, sve je na nama samima.

Uvijek imate dva izbora: jednostavno da pustite da nečije loše riječi ili raspoloženje odu s vjetrom ili da im dopustite da ostanu s vama. Drugim riječima, da bi nečije riječi i isijavanje negativnosti mogli da vam naštete, morate da im date na značenju.

Jedna od najvažnijih stvari kod loših emocija drugih ljudi su emocije koje se bude u nama. Supružnik je tužan i melanholičan, pa smo i mi frustrirani. Šef je zabrinut i preosjetljiv, pa se i mi osjećamo anksiozno. Roditelj nam je ljut i razdražljiv, pa i mi odgovaramo uzrujano i sarkastično.

"Problem je u tome što, kada se jednom nađemo duboko u spirali svojih negativnih osjećanja, tada je teško imati dovoljno mentalne i emocionalne širine da bismo navigirali i vlastito i tuđe raspoloženje. To je razlog zašto često reagujemo na loše raspoloženje drugih na način koji nije od koristi ni njima niti nama", objasnio je klinički psiholog Nik Vignejl.

Rješenje je, kaže, u nastojanju da budemo sve bolji u ranom primjećivanju i upravljanju vlastitim emocionalnim reakcijama, kako ne bismo izgubili kontrolu. Važno je prepoznati vlastite emocije i shvatati jesu li one razumne i u redu.

"Na primjer, pretpostavimo da je partner cijelo veče radio imao kriznu situaciju na poslu. Frustriran je, ljut, pomalo anksiozan i nema naznaka da će ga to popustiti. Iako ste uspjeli da ga tolerišete nekoliko sati, osjećate kako počinjete da se nervirate. Tada, umjesto da mu kažete nešto beskorisno ili počnete da osuđujete sebe što počinjete da se nervirate, napravite kratku pauzu i priznajte sami sebi da se osjećate nervozno i frustrirano zbog partnera. Potom se zapitajte šta bi mogao da bude najkorisniji način da krenete dalje", kaže psiholog.

Davanje savjeta nekome ko je loše raspoložen je u najboljem slučaju beskorisno, a često i kontraproduktivno. Umjesto da nečije loše raspoloženje posmatramo kao problem koji treba riješiti, trebalo bi malo da promijenimo perspektivu i pokušamo da shvatimo to kao zagonetku, kao slagalicu koju treba da riješimo", savjetuje ovaj psiholog.

Kaže da gledanje na nečije emocije kao na problem, nas zapravo stavlja u moralni okvir uma - za emocije mislimo da su nešto loše što treba brzo da se riješi. S druge strane, razmišljanje o tome kao o zagonetki, stvara u nama znatiželjni mentalni sklop, a kada smo prema tuđim emocijama znatiželjni, tada ih je lakše potvrditi, razumjeti i saosjećati. I to je upravo ono što ljudima koji proživljavaju snažne, bolne emocije zaista treba.

Trebalo bi da pokušamo da se suzdržimo od misli poput ovih:

- Zar ne vidi da od toga nema nikakve koristi?
- Kada bi samo znao kako utiče na druge ljude, nikada ne bi bio takav.

Umjesto toga preokrenite način razmišljanja na znatiželju, na primjer:

- Šta se moglo dogoditi, a da ga je dovelo do toliko bolnih osjećanja?
- Kakve spoljašnje okolnosti ili situacije mogu da stvore da se neko ovako osjeća?

"Kada promijenite način razmišljanja i vodite se znatiželjom, a ne moralnošću, to postaje daleko korisnije u emocionalno intenzivnoj situaciji, kako za vas tako i za osobu koja je preko puta vas. Ako je neko do koga vam je stalo loše raspoložen, pokušajte da shvatite kako se osjeća i zašto je tako, a ne kako se to može popraviti", savjetuje Nik Vignejl, a prenosi "Biznis insajder"".