Roditelji ističu da komisije za usmjeravanje djece Ministarstva prosvjete kasne sa donošenjem rješenja, tako da još nije raspisan konkurs za angažovanje asistenata u nastavi.

Direktorica NVO „Naše sunce” Milka Šćepanović ističe da su djeca i roditelji u nepovoljnom položaju jer ne znaju kako će se odvijati nastava.

“Crna Gora, unazad skoro dvije decenije, otpočela je sa inkluzivnom orijentacijom i napravila zaokret od tzv. specijalnog obrazovanja. Principi kojima se reforma vodila jesu: jednake mogućnosti, individualizacija, obezbjeđivanje kvaliteta, fleksibilnost, prohodnost i dr. Politika u oblasti inkluzivnog obrazovanja u Crnoj Gori kompatibilna je sa sistemom koji se primjenjuje u Evropskoj uniji, u cilju izgradnje demokratskog, ekonomski prosperitetnog društva, zasnovanog na vladavini prava. Usaglašena je sa evropskim zakonodavstvom kao i Rezolucijom Savjeta i Ministara obrazovanja od 31. maja 1990. godine u smjeru integracije djece i mladih sa smetnjama u razvoju u redovan sistem školovanja”, podsjeća Šćepanović.

Zavladala je pandemija korona virusa, svakodnevno raste broj oboljelih, a Crna Gora se približava početku školske godine.

“Još nijesmo dobili informaciju kako će djeca sa autizmom i razvojnim smetnjama konkretno prevazići nošenje maske. Mogu slobodno da kažem nikako jer je prosto nemoguće objasniti djetetu sa tom dijagnozom da je potrebno da određeno vrijeme provede pod maskom. Sledeća teza koja je jako bitna jeste da ministarstvo još uvijek nije dalo smjernice, a pozivamo nadležne da izađu sa konkretnim predlogom kako će i na koji način učiti djeca sa smetnjama i poteškoćama i čime će osim maske biti zaštićena. Znamo činjenicu da djeca sa autizmom, hroničnim oboljenjima i sličnim težim stanjima koriste i terapije koje su predložene od strane ljekara za takva stanja. Šta ukoliko takvo dijete dovedemo u opasnost? Djeca sa intelektualnim smetnjama imaju umanjene sposobnosti učenja, pamćenja, prisjećanja, reprodukovanja i ostalih misaonih funkcija”, ističe Šćepanović.

Ona navodi da se javljaju teškoće u razumijevanju značenja opaženog, najčešće kvalitet mišljenja koji je konkretan, iskazivanje misli govorom i razumijevanje sagovornika umanjeno, pažnja je kratkotrajna i teško se organizuje oko jedne aktivnosti.

“Interesovanja mogu biti ograničena. Zbog toga je važno da se sprovede dobra priprema za polazak u školu (razvijanje higijenskih i radnih navika, socijalizovanog ponašanja u porodici). Samim tim jako je bitno da Ministarstvo prosvjete donese model po kojem će djeca sa posebnim obrazovnim potrebama, bez straha da obole, slobodno ići u školu. Znamo da je to jako kompleksno pitanje bar kada je ova grupacija djece u pitanju, ali njihovo zdravlje za roditelje je najbitnije. Ne bježim kao majka od činjenice i mogućnosti da se odloži polazak za tu djecu u školu bar par mjeseci dok se pandemija korone smiri ako bismo znali da poslije toga ne bi bilo bojazni od obolijevanja te djece”, poručuje Šćepanović.