"Ovo saopštenje bilo bi jedini vid obilježavanja jubileja i u redovnim uslovima, jer Banka hrane nema finansijskih mogućnosti za bilo što više. A i kada bi imali, radije bi umjesto banketa i zvanica, novac podijelili onima koji nemaju obrok, nego stali u isti koš sa onima koji svojim skupim proslavama provociraju ogroman broj siromašnih građana. Mi danas u Crnoj Gori u dijelu socijalno odgovorne politike nažalost malo što imamo za slaviti", kazala je Marina Medojević, direktorica Banke Hrane Crne Gore. 

"Kada se osvrnemo na prethodnih deset godina rada Banke hrane osjećamo se ponosno, jer smo bili nada hiljadama porodica u nevolji. Riječi “da uz nas osjećaju da nijesu sami” i da im “dajemo snagu za borbu”, bile su vjetar u leđa našim volonterima. A za svo ovo vrijeme upoznali smo mnogo ljudi sa različitim socijalnim i materijalnim potrebama. Mnogi su bili depresivni, nijesu vjerovali da im neko može pomoći, a da ne traži ništa zauzvrat. Bili smo im oslonac. Bili smo i prva adresa za poziv kada se desi nešto loše, ali i kada se dogodi radost. Dijelili smo i jedno i drugo i to je potvrda da smo odgovorno radili svoj posao", navela je Medojević.

Ona je istakla da su do sada pomogli 22 035 porodica.

"Radili smo mnogo, naporno, ne štedeći se punih 10 godina. Mnogi nas pitaju kako smo uspjeli bez osnovnih uslova za rad. Bez  kancelarije, magacina, auta, novca... Mislimo da je odgovor u samo jednoj riječi – altruizam", kaže direktorica Banke hrane.

Podsjeća javnost na činjenicu da su na početku rada upoznali sve relevatne institucije sa njihovim postojanjem i iskazali zainteresovanost za saradnju u smanjenju problema siromaštva u Crnoj Gori.

"Sa nekima  od njih smo sklopili i sporazume o saradnji, koji na žalost, nijesu donijeli posebnu dobrobit za socijalno ugrožene. Umjesto konkretnih akcija i realne podrške projektima za suzbijanje siromaštva, dobili smo samo deklarativnu. Država nas nije prepoznala kao važnog partnera. O razlozima takvog odnosa državnih organa moglo bi se mnogo toga reći, ali dovoljno je samo primjetiti da desetine hiljada građana prepoznaju u našem radu ono što nadležne institucije ne žele da vide. Možda o svemu najbolje govori i prošlogodišnje istraživanje javnog mnjenja o subjektima koji najviše doprinose opštem dobru, a u kojem su nas građani postavili ispred svih državnih organa", kaže Medojević.

Nakon deset godina rada kako kažu iz ove Fondacije, primjećuju da sistem ne pokazuje da je problem siromaštva važan, niti da ima namjeru da ga riješi.

"Mi još uvijek nemamo Strategiju za borbu protiv siromaštva,  iako smo potpisnica Održivih ciljeva razvoja UN do 2030. gdje se problem siromaštva nalazi na prvom mjestu i obavezujući je.Ono što  posebno zabrinjava Banku hrane je što je problem cikličnog siromaštva sve učestaliji. Nekad siromašna djeca danas su siromašni roditelji, a to je nedopustivo i ozbiljna je anomalija sistema. Opasno je što nemamo prevenciju siromaštva djece. 

Banka hrane je predlagala konkretne mjere koje bi doprinijele da se siromaštvo obuzda i tražila od države da se sistemski obračuna sa njim. Nakon deset godina mukotrpnog rada možemo reći da nijesmo uspjeli od države dobiti minimum podrške za naše predloge za poboljšanje stanja socijalno ugroženih. Od 2010. godine do danas malo se što promijenilo. Broj siromašnih raste, a to je neprihvatljivo za državu od 650.000 stanovnika. Nema političke volje da se ovaj ozbiljan problem riješi. Pitamo se šta u takvoj situaciji može uraditi jedna NVO poput nas", ističe Medojević.

Banka hrane se kako dodaje ona, bez osnovnih uslova za rad borila  čitavu deceniju,  komprenzirajući to ogromnim entuzijazmom i voljom da pomogne ljudima.

"Skoro pet godina smo u situaciju da ugrožene porodice moraju čekati po godinu dana na našu pomoć jer se broj ljudi kojima pomoć treba umnožava. To nam je bio prvi pokazatelj da se nešto ozbiljno dešava u društvu. Već izvjesno vrijeme se suočavamo sa nedostatkom osnovnih životnih namirnica i higijenskih sredstava sa kojima bi pomagali siromašnima. Firme donatori su polako odustajale od saradnje sa nama, dok su pojedine od nas tražile da ih ne pominjemo javno, što nam je osvijetlilo razloge zašto pojedine odustaju. Ljudi koji poklanjaju hranu, garderobu, obuću, namještaj, aparate, novac na žiro račune porodica, čine našu mrežu dobra i zahvaljujući njima smo opstali, a ljudi u nevolji dobijali pomoć. Tako je bilo i poslednjih nedelja. Humani ljudi su nas kontaktirali da bi ih povezali sa onima kojima je potrebna pomoć", navodi Medojević.

Svjesni su da teret siromaštva najugroženijih ne smiju prebacivati na one koji žive malo bolje od njih.

"Zahtijevamo od države da sistemski riješi problem siromaštva i da ne traži  izgovore  u nemanju novca,  jer ga ima više nego dovoljno,  što se vidi po onome kako ga dijele funkcionerima. Trebalo bi da  je sve dobitnike raznih privilegija u društvu sramota,  jer veliki broj ljiudi  zavisi od  jednog besplatnog  obroka iz Narodne kuhinje. Socijalna pomoć je simbolična, a put da se dođe i do takve je pretežak. Nedostatak sigurnog posla i nejednakost je ono što obilježava današnje crnogorsko društvo. Ako se porast BDP ne odražava na poboljšanje standarda najugroženijih porodica,  vrijeme je da se zapitamo da li radimo na tome da Crna Gora bude društvo bogatih pojedinaca i hiljada siromašnih građana. Statistički brojevi koje dobijamo su fikcija, siromašni ljudi su stvarnost. Svjedoci smo svakodnevnih teških životnih priča velikog broja građana. Zapitajmo se kako  je njima živjeti sa problemima koji ih pritiskaju", kaže Medojević.

Vrijeme je, dodaje ona da se država bavi siromašnima i da oni to osjete na svojoj koži.

"Aktuelna epidemija korona virusa je izazov za državu koja mora da pokaže da su  joj najvažniji ljudi. A siromašni su najugroženiji. Pitamo se šta će biti sa njima? Šta sa gladnima koji imaju oslabljen imunitet? Šta sa onima koji nemaju uslova za redovnu higijenu? Realnost društva u kojem živimo je velika količina tuge i jada! A najlakše je zatvoriti oči i pokriti uši, okrenuti glavu na drugu stranu i reći “ni meni nije lako”!  Država mora da odgovori trenutku i pomogne građanima. Teret krize se mora prebaciti na bogate. Solidarnost ali i odgovornost države su na ispitu.

Svim volonterima Banke hrane, kojih je bilo preko pet hiljada za ovih deset godina, želimo da Banku hrane Crne Gore pamte i budu ponosni na naš zajednički rad", zaključila je Medojević.