Dobar i budala su braća, svako ima svoju cijenu, danas se poštenje ne isplati...

Koliko ste puta čuli ove izlizane fraze? Čuo ih je sasvim sigurno i Bore Rujević, radnik beogradskog "Parking servisa", koji je nedavno pronašao torbu sa 10.000 funti i vratio je. Prije toga je 57-godišnji Bore, takođe, imao priliku da pokaže kakav je. Još 2001. godine našao je i vratio 10.000 maraka. Da nešto iskušava njegovo poštenje dokaz je i novčanik sa 20.000 dinara i 50 eura, koji je našao 2014. i - vratio ga vlasniku.

Junak priče Večernjih novosti kaže da je sva tri puta novac vraćao bez razmišljanja, jer je tako vaspitan. Za njega očigledno ne postoje bilo kakve dileme oko toga šta je poštenje, a naročito ne da li se isplati.

Ljudi kakav je Rujević sasvim sigurno ima još, ali su oni nevidljivi. Najveći dio medijske pažnje uzimaju oni s druge strane. Zakona, morala, ljudskosti. O njima razgovaramo uz jutarnju kafu, na poslu, sa prijateljima. Oni su u našem fokusu čak i kad ih osuđujemo, navodi se u tekstu o poštenom Boru autorke Lidije Zečević koje objavljuje portal Novosti.

Kako su preuzeli pažnju običnog čovjeka? Najjednostavnije je okriviti medije koji "govore samo o kriminalu". Da je tako, sistem vrijednosti bi se lako ispravio. Međutim, ni za Boru se vjerovatno ne bi čulo da njegov gest nije izazvao pažnju rukovodstva firme i visokog gradskog zvaničnika koji ga je primio i - nagradio.

Na njegov gest je, dakle, ukazao predstavnik društva. Baš kao nekad, kad smo živjeli u sistemu, u kojem je poštenje bilo visokopozicionirano, bez obzira na uvijek prisutne atake. Ono se slavilo, nagrađivalo i bilo iznad svake nepodopštine. Danas, u "sistemu jedinki", poštenje naravno nije iščililo, ali je postalo nekako stvar pojedinca, lična osobina. Ko je ima. A ko ne, nikom ništa... - zaključuje autorka