Đukanović: Da smo se '99te pokolebali NATO i EU bi nam danas bili daleko, ako bi Crne Gore uopšte bilo
Đukanović

Naša država će biti onakva kakvom je svi mi učinimo

Đukanović: Da smo se '99te pokolebali NATO i EU bi nam danas bili daleko, ako bi Crne Gore uopšte bilo

Demokratska partija socijalista je politička snaga koja je osmišljeno i istrajno mijenjala Crnu Goru. Taj 30 godina kontinuirani politički proces, taj podvižnički poduhvat, najtačnije zvati emancipacijom crnogorskog društva, kazao je predjsednik DPSa u svom izlaganju na 8,.Kongresu partije. Podsjećajući da ispunjena obećanja i mudre političke odluke donijete prethodnih decenija istakao je važnost ekonomskog razvoja zemlje. U našoj državi danas radi preko 190.000 ljudi - više nego ikada.Društveni proizvod po stanovniku, prosječna plata i penzija više su nego udvostručeni tokom 13 godina nezavisnosti, kazao je Đukanović poručujući da su stabilan politički sistem, snažne institucije, zdrava životna sredina i zdrave javne finansije, stubovi su sređene države i cilj kojem težimo.

U nastavku obavljujemo kompletno obrađanje predsjednika DPS-a:

"Poštovani učesnici Kongresa,

Uvaženi gosti,

Dame i gospodo,

Srdačno vas pozdravljam i zahvaljujem što u ovolikom broju prisustvujete otvaranju VIII Kongresa Demokratske partije socijalista Crne Gore. To razumijemo ne samo kao podršku i priznanje našoj politici, već i kao izraz interesovanja za projekcije državnog razvoja Crne Gore u predstojećem periodu, čiji je ključni kreator naša partija.

Drago nam je što su ovdje naši pouzdani partneri sa kojima želimo i dalje da budemo okosnica državotvorne vladajuće koalicije.

I oni sa kojima se, uprkos političkim razlikama, uzajamno poštujemo. Posebno je zadovoljstvo što su s nama prijatelji iz inostranstva, iz bližeg i šireg okruženja, čije su partije sličnih programskih opredjeljenja, i koji s nama dijele pogled na evropsku perspektivu regiona, i viziju ujedinjene Evrope.

Poštovani prijatelji,

Demokratska partija socijalista je politička snaga koja je osmišljeno i istrajno mijenjala Crnu Goru. Uvijek nabolje. Slijedili smo beskompromisno svoju jasnu viziju u koju su utkani svi najvažniji nacionalni interesi Crne Gore. Od očuvanja mira, stabilnosti i multietničkog sklada, preko obnove nezavisnosti, do ekonomskog i demokratskog razvoja i integracije u evropski i evroatlantski sistem vrijednosti. Odvažno, bez uzmaka pred brojnim objektivnim preprekama.

Od naslijeđene zaostalosti u odnosu na razvijeno evropsko okruženje, uključujući i nedostatne kapacitete, preko, opet naslijeđene i iznova ostrašćene podijeljenosti društva, zaključno sa nepovjerenjem i nerazumijevanjem od strane nekih od važnih međunarodnih političkih centara moći. Nepovjerenjem u stanje balkanske stabilnosti, ili u opravdanost težnji najmanje balkanske države, svejedno.

Zato je taj 30 godina kontinuirani politički proces, taj podvižnički poduhvat, najtačnije zvati emancipacijom crnogorskog društva. On je, naravno podrazumijevao i temeljno prevrednovanje nekih njegovih tradicionalnih konstanti. Kao da je mislio na Crnu Goru legendarni Nelson Mendela kad je rekao: „Uvijek izgleda nemoguće dok se ne uradi“.

Podsjetimo, u političko bezbjednosnom vrtlogu 90-ih, uprkos početnom nerazumijevanju globalnog karaktera tadašnjih procesa, uprkos i zavedenosti emocijom jugoslovenstva, kao rijetko kad u istoriji, suočeni sa izborom između rata i mira, odabrali smo mir, stabilnost i suživot svih vjera, nacija i kultura. I uspjeli da odbranimo tu vrijednost kada nikom drugom u našem okruženju to nije pošlo za rukom.

Jednako tako, u najtežem periodu naše novije istorije, tokom krvavog raspada Jugoslavije i rigoroznih sankcija MZ, osnažili smo samopouzdanje i nacionalno dostojanstvo i prekinuli praksu dotiranja crnogorske ekonomije i javnih finansija. Dotiranje koje je u ambijentu dvočlane federacije imalo i gotovo logično očekivanje političke lojalnosti većoj i tada razvijenijoj drugoj članici zajedničke države. Uspjeli smo i u tom pregnuću, uspostavili održivost, a uskoro potom i odlučan tempo razvoja crnogorske ekonomije.

Na istom kursu, nekoliko godina kasnije uveli smo njemačku marku, pa euro kao sredstvo plaćanja u Crnoj Gori. Ne pretjerujem ako kažem da smo time točak istorije okrenuli na drugu stranu i utrli put nezavisnosti i evropeizaciji Crne Gore. Posebno kad znamo njenu vjekovnu zagledanost u suprotnom smjeru.

Takođe, 1999, još uvijek kao dio SRJ, odbili smo da uđemo u unaprijed izgubljeni i besmisleni rat s najmoćnijim vojnim i političkim savezom na planeti. Rat čiji je politički cilj bio da na platformi protiv MZ mobiliše nacionalnu emociju građana i dodatno učvrsti vlast tadašnje zajedničke države. Rat koji je realno provocirao Crnu Goru, ne samo zbog formalne pripadnosti državi koja je u ratu, nego i zbog istorijske bliskosti sa Srbijom, učvršćene upravo u brojnim zajedničkim borbama za slobodu.

I koji je značio svakočasovni ples na tankoj žici, posebno zahvaljujući političkoj manipulaciji čiji su glavni akteri bili prosrpska opozicija i VJ raspoređena u Crnoj Gori. Da smo se tada pokolebali, NATO i EU bi nam danas bili veoma udaljeni, ako bi Crne Gore uopšte bilo. Ali, nijesmo, jer smo zahvaljujući prethodnim emancipatorskim iskoracima bili u stanju da jasno artikulišemo i odbranimo svoj nacionalni interes. Umjesto da se prepustimo tuđem, kao mnogo puta u našoj dugoj ratničkoj istoriji.

Zato je poslije svega obnova nezavisnosti došla kao logičan izraz posvećenosti viziji koja nas je vodila. Pokazali smo da imamo diplomatske vještine i političke suptilnosti da obezbijedimo Crnoj Gori pravo na demokratski referendum, i hrabrosti i dobre političke procjene da ostvarimo pobjednički ishod, uprkos neravnopravnim uslovima, ne ugrožavajući tada krhku političku stabilnost zemlje.

Nakon gotovo vijeka preuzeli smo odgovornost za svoju budućnost. Uspjesi koji su uslijedili, članstvo u NATO i napredak na putu evropske integracije učvrstili su naše uvjerenje da smo na strateški dobro odabranom koridoru. Crna Gora je danas, više nego ikada u istoriji, svoja i savremena država. Zna šta hoće i kako to može ostvariti. I dalje odlučno i stabilno na putu emancipacije i razvoja. To  nam neskriveno priznaju susjedi, region, Evropa i ključni činioci globalne politike. Što je najvažnije - toga svakodnevno biva svjestan sve širi krug naših građana.

Postignuća na koja sam podsjetio, naravno nijesu došla slučajno, niti kao dar s neba. Ona su rezultat politike koju je u tom cjelokupnom periodu predvodila Demokratska partija socijlista. Prvih godina samostalno, a kasnije u okviru raznih aranžmana vladajuće koalicije.

Najčešće u društvu s partijama manjinskih naroda i sa liberalnim i socijaldemokratskim partnerima, predanim nacionalnim interesima Crne Gore. Koristim priliku da im iskreno zahvalim za odgovoran, patriotski odnos prema našem zajedničkom državnom domu i za dugogodišnje političko partnerstvo i prijateljstvo.

U ovako intenzivnim i kvalitativnim promjenama prevashodno se morala mijenjati DPS. Od partije – pokreta sa dominantnim komunističkim nasljeđem, u čijem je krilu živjela jaka unitaristička jugoslovenska svijest, dvojno srpsko-crnogorsko nacionalno osjećanje i želja za održavanjem monopolske vlasti - do danas organizovane, moderne i snažne građanske partije lijevog centra, čiji uspjesi svjedoče o umijeću upravljanja zahtjevnim procesima. Dostojna slobodarske i antifašističke istorije Crne Gore koju i sama dopisuje.

Sposobna da pravilno i pravovremeno prepoznaje matične političke procese na globalnoj, evropskoj i regionalnoj sceni. Partija koja odgovorno i iskreno gradi i poštuje partnerstva, promoviše kulturu tolerantnog dijaloga i o najsuštastvenijim razlikama. S ciljem da doprinese institucionalnom razvoju, što je jedina pouzdana zaloga demokratije. Dokazano spremna da kontinuirano stvara mlade kadrove sposobne da predvode procese evropeizacije crnogorskog društva. Napokon, partija koja politiku ne percipira tradicionalno balkanski kao umijeće manipulisanja ljudima. Zato ni danas ne podliježe zavodljivom globalnom političkom trendu populističke demagogije. Takav partijsko politički profil olakšao je i suočavanje s ključnim izazovima državne politike nakon što smo obnovili nezavisnost i učvrstili korak na putu evropske i evroatlantske integracije.

Svestrani i ubrzani društveni progres koji u doglednoj perspektivi mora imati benefite po životni standard svakog pojedinca imperativni je prioritet odgovorne državne politike, posebno na našem nivou razvijenosti. No taj cilj je opterećen brojnim ograničenjima, koja su se posljednjih godina dodatno uvećala. Naime, ako je nestrpljenje građana i nerealno očekivanje da se vrijeme izgubljeno za razvoj tokom istorije nadoknadi preko noći, i da uvijek neko drugi obezbijedi bolji život svakom pojedincu univerzalna i svevremena iluzija, ona je posljednjih godina dobila dodatni prostor zahvaljujući dramatičnom gubitku kvaliteta politike kao djelatnosti, praćenog pogoršanjem geopolitičke slike i posustajanjem EU da odigra do kraja ulogu katalizatora ujedinjenja evropskog kontinenta. Zakonomjerno, refleksije toga bile su vidljive u političkom životu regiona i Crne Gore, što je sve manje prostora ostavljalo dobrosusjedstvu i regionalnoj saradnji, učvršćivanju međusobnog povjerenja i udruženim naporima u cilju skorog dostizanja zajedničke evropske budućnosti, a sve više političko-medijskim manipulacijama radi podsticanja revolucionarnih scenarija promjene vlasti kao najvažnije teme političkog života na Balkanu.

U takvom ambijentu je i Crna Gora provela period između naša dva partijska kongresa. Drugu polovinu 2015. i 2016, zaključno sa parlamentarnim izborima, obilježili su dotad nezapamćeni pritisci dijela domaće političke javnosti, mentorski i finansijski podržane iz bližeg i daljeg međunarodnog okruženja, čiji je cilj bio promjena strateškog kursa crnogorske državne politike. Preciznije, odustajanje od članstva u NATO alijansi kao uvodu u reviziju i nekih ranije donešenih odluka uključujući i ishod referenduma o nezavisnosti.

Svakodnevno, duže od godinu dana pojačavala su se prijeteća upozorenja Crnoj Gori što joj se može dogoditi ako nastavi evroatlantskim putem razvoja. To je predstavljalo pogonsko gorivo neodgovornim vlastohlepnim i plaćenim organizatorima rušilačkih protesta koji su po manje-više uhodanoj matrici pokušali zloupotrijebiti realno stanje socijalnog nezadovoljstva dijela građana pogođenih neizbježnim socijalno bolnim tranzicionim procesima, za svoje političke ciljeve. Tako da je finalni scenario nasilnog preuzimanja vlasti, makar i uz krvoproliće bez kojeg je, kako vjeruju njihov cilj nedostižan, a sve pod plaštom odglumljene odbrane svoje navodne izborne pobjede, iznenadio samo beznadežno politički neobaviještene. Ali, u tim procesima snažila je i naša gordost i odlučnost državne politike da ne dozvoli da se razmahne i izmakne kontroli takav retrogradni, anticrnogorski proces, čije bi posljedice značile ponovno gušenje crnogorske slobode i prava na upravljanje vlastitom budućnošću. Paralelno sa tim snažili su i naši institucionalni kapaciteti da se u maniru pravno uredjene i organizovane države suprostavimo opasnoj i združenoj destrukciji. Danas se, u istom maniru javno sudi akterima tog besčašća i šalje savršeno jasna poruka na sve domaće i medjunarodne adrese da Crna Gora nikada više neće dozvoliti da se u ime prošlosti zatire pravo na bolju i srećniju budućnost njenih građana.

Nedugo zatim ostvarili smo i najvažnije obećanje dato na prethodnom kongresu. Crna Gora je postala 29. članica Sjevernoatlanskog saveza. Bila je to kruna naših reformskih napora na usvajanju visokih demokratskih, bezbjednosnih i ekonomskih standarda, potvrda rastućih kapaciteta crnogorskog društva i nezamjenjiv stimulans daljim emancipatorskim pregnućima.

Nastavljen je kvalitetan i dinamičan proces pregovaranja sa EU o budućem članstvu.  Jedna, veoma važna faza - otvaranje pregovaračkih poglavlja, sušinski je završena. U tom periodu učvrstili smo se u uvjerenju o važnosti samog procesa pridruživanja za kvalitet reformi koje treba da obavimo. Ponavljajući uporno da je suštinska evropeizacija Crne Gore i ZB, čija se važna etapa odvija upravo u pregovaračkom procesu, neuporedivo bitnija od određivanja datuma formalizacije članstva u Uniji. Naravno, sve dotad dok na drugoj strani integracionog procesa prepoznajemo ranije nedvosmislenu namjeru evropskih partnera da integrišu naš region i da kompletiramo viziju ujedinjene Evrope. Elem, i danas je Crna Gora neupitni lider evropske integracije regiona, spremna da dosljedno ispuni sve uslove za članstvo. A nezavisno od članstva i volje drugih, nepokolebljivo riješena da postane dio evropskog sistema vrijednosti i obezbijedi svojim građanima pravo na kvalitetan  život primjeren razvijenoj Evropi 21. vijeka.

Tokom međukongresnog perioda nastavljena je serija izbornih pobjeda DPS. Najvažnija je svakako postignuta na parlamentarnim izborima oktobra 2016, u već pomenutim neregularnim uslovima, oblježenim geopolitičkom borbom za dominaciju na ZB. Ubjedljiva pobjeda naše politike na predsjedničkim izborima aprila 2018. predstavljala je još jednu potvrdu učvršćene dominacije proevropske politke u Crnoj Gori. Posebno, imajući u vidu personalni sastav kandidata i neugaslu ambiciju naših protivnika da u toj prilici namire dvodecenijske račune svojih kontinuiranih izbornih i političkih poraza. Slika izbornih uspjeha zaokružena je pobjedom na velikom broju lokalnih izbora što potvrđuje čijenica da DPS danas vrši vlast u gotovo ¾ lokalnih zajednica u Crnoj Gori.

I napokon i najvažnije - prethodne 4 i po godine bile su vrijeme veoma intenzivnog ekonomskog razvoja naše zemlje.

Crna Gora je sačuvala i dodatno učvrstila reputaciju jedne od najdinamičnijih ekonomija u Evropi. Ostvarili smo cilj, realno najavljivan i pažljivo spreman kroz vrijedne, kapitalne razvojne projekte da našu ekonomiju uvedemo u željenu zonu ekonomskog rasta od 4-5% godišnje, što nam je neophodno ukoliko želimo ubrzati sustizanje nivoa razvijenosti savremene Evrope. Pravilno procjenjujući da je to jedini put da savladamo još prisutno nepovjerenje  u ispravnost izbora evropskog puta razvoja i da dodatno učvrstimo samopouzdanje i optimizam gradjana koji su nam neophodni u suočavanju sa sve komplikovanijim izazovma savremenog svijeta.

Danas se u Crnoj Gori stvara društveni proizvod u vrijednosti od 4,6 milijardi €, ubjedljivo najviše u njenoj istoriji. U našoj državi danas radi preko 190.000 ljudi, takođe više nego ikada.

Društveni proizvod po stanovniku, prosječna plata i penzija više su nego udvostručeni tokom 13 godina nezavisnosti. Sve to je dovelo i do vrlo dinamičnog napretka u rastu životnog standarda građana u odnosu na razvijenu Evropu: od 35% evropskog prosjeka u 2006, do 47% u 2018. Od jedne od najmanje razvijenih jugoslovenskih republika, Crna Gora je postala vodeća ekonomija regiona. Prevahodno zahvaljujući kontinuirano dobrim političkim odlukama: da učvršćujemo stabilnost i mijenjamo lošu reputaciju regiona u kojem živimo; da bez kompleksa veličine zemlje, populacije i naslijeđene zaostalosti razvijamo otvorenu ekonomiju, spremni da svoju budućnost sagledamo i ostvarimo  u konkurenciji na globalnom tržištu; da tome upodobimo ambijent za biznis i investicije; da potencijalnim partnerima pošaljemo poruku da ih u Crnoj Gori, zahvaljujući politici integracije, čekaju pravila igre koja važe u pravno uređenim državama evroatlantske zajednice.

Zahvaljujući tome u Crnu Goru je u periodu od nezavisnosti do danas ušlo blizu 6 milijardi € direktnih stranih investicija. I čini se da je to daleko od našeg krajnjeg dometa. Samo u dvije i po  godine članstva u NATO nivo investicija iz zemalja članica alijanse porastao je oko 70%.

Dakle, širi se krug partnera koji vjeruju da ćemo dugoročno ostati veoma dinamična investiciona i evropski prestižna turistička destinacija. Logično, jer postalo je očigledno, ne samo nama da do sada nijesmo ostvarili ni polovinu onoga što su realna razvojna dostignuća u ovom vremenu.

Završava se prva, najkomplikovanija dionica autoputa prema sjeveru. Ali, predstoje još četiri dionice. I uz to Jadransko-jonski autoput. Postavljen je podmorski energetski kabl prema Italiji, ali on tek treba da bude popunjen novoproizvedenom električnom energijom iz obnovljivih izvora. Jedna od najuglednijih međunarodnih konsultantskih kompanija koja je uradila regionalnu studiju razvoja održivih hidroelektrana na Zapadnom Balkanu preporučila je gradnju novih proizvodnih kapaciteta u Crnoj Gori: hidroelektrane na Morači, hidroelektrane Komarnica i hidroelektrane Kruševo. Pripremljeni su projekti i donešene odluke o gradnji novih elektrana na bazi energije vjetra i sunca. Ekološka rekonstrukcija TE Pljevlja koja počinje trajno će riješiti problem zagađenosti životne sredine u pljevaljskoj kotlini. Istraživanje nafte i gasa u Crnogorskom podmorju je u toku, sa optimističnom projekcijom ishoda. Predstoji nam izgradnja gasovoda od Albanije do Hrvatske u nastavku mega evroazijskog energetskog projekta TAP. Time će Crna Gora i dodatno učvrstiti svoju energetsku bezbjednost i omogućiti racionalnije i ekološki čistije snabdijevanje energentima.

Razvijaju se Porto Montenegro, Porto Novi i Luštica Bay. Ali, tek počinje gradnja Ritz Carlton, Kraljičine plaže, novog rizorta na Smokvici sa prestižnim hotelskim brendovima ACOR grupe i Amana na Žabljaku. Priprema se početak realizacije projekata na Maljeviku i Bigovu. Bjelasica je već veliko gradilište novih ski centara. Sve ovo će imati potpuno drugu dimenziju kad razvojem aerodroma približimo Crnu Goru svijetu. Tada Crna Gora neće biti sezonska turistička destinacija. I turiste nećemo brojati u milionima, nego u desetinama miliona. Do tada moramo dodatno poraditi na proizvodnji zdrave hrane. Da poželjnim turističkim razvojem ne bi bili samo dobro tržište za plasman uvezene hrane koju možemo proizvesti i kod nas.

Važno je da smo spriječili zaumnu namjeru neodgovorne politike od prije koju godinu da presudi ionako skromnim industrijskim kapacitetima naše zemlje.

Sjetimo se samo opsesivne ideje tobože neizbježnog bankrota crnogorske aluminijske industrije. Njoj smo se odlučno suprotstavili, po cijenu raspada tadašnje vladajuće koalicije i potencijalnog gubitka vlasti. Tada, 2014. godine, nakon kupovine opreme KAP-a u stečaju u njegovim kapacitetima novi investitor proizveo je vrijednost od oko 80 miliona dolara. Sljedeće, 2020. godine, nakon završetka novih prerađivačkih fabrika ta industrija izvoziće oko 300 miliona dolara godišnje. A, u međuvremenu je promjenom izvora energije riješila problem ugroženosti životne sredine.

To je vizija za koju se i dalje treba beskompromisno boriti. Utoliko prije, što drugačije, konkurentske, o kojoj bi se poveo ozbiljan politički razgovor, još uvijek nema. Realizaciji te vizije, tokom međukongresnog perioda dat je presudno važan inpuls.

Poštovani prijatelji,

Osmi kongres održavamo u bitno promijenjenom regionalnom i globalnom kontekstu. U regionu, na žalost, prisustvujemo latentnom pokušaju oživljavanja političkih ideja poraženih u ratovima 90-ih. Podsjetimo, i tada je spasonosno nuđena alternativa sa promjenom granica. Manje – više u istoj formi – paternalističke brige država etničkog porijekla nad pripadnicima svoje nacionalnosti u susjednim državama. Znamo do čega je to dovelo. Izgledalo je da su te ideje zauvijek poražene i odložene na grobljima stotina hiljada poginulih i zgarištima uništene imovine mukoktrpno stvarane u jugoslovenskoj epohi. Ne. One se sada vraćaju na mala vrata. Uz razumijevanje i nekih inostranih „stratega“.

Zajedničko 90-im i današnjem vremenu je ista teška zabluda i nepravedni stereotip o društvima Zapadnog Balkana. Da ona ne mogu živjeti kao multietnička. I, da je stoga potrebna njegova rekonfiguracija. Naš odgovor je jasan i postojan. Ne, hvala. Pokušavamo da živimo kao sav normalan svijet. Evropeizovaćemo Crnu Goru i pokušati da doprinesemo takvom procesu na Zapadnom Balkanu. Bilo bi nam daleko lakše ako bi na drugoj strani imali partnera koji nas podstiče u tom smjeru. Nažalost, EU je suočena sa posljedicama kontinuiranih kriza, neizvjesnošću oko Bregzita, narastajućim populizmom, demografskim i klimatskim promjenama. Opasnosti trajuće migrantske i nove ekonomske krize i dalje lebde nad Evropom. A još nema ni nagovještaja u kom pravcu bi se mogao razvijati scenario prevazilaženja već ugrožene globalne konkurentnosti Evrope.

Retorički, Brisel afirmiše politiku proširenja, ali je ona voljom, pokazuje se važnijih centara političke moći u Evropi, suštinski zaustavljena ili prolongirana na dugi rok.  Ta prijeteća disfunkcionalnost nas kao Evropljane više brine, nego što nas brine dinamika politike proširenja kao Balkance. Iako, ne možemo pronaći riječi razumijevanja za krupan politički previd izostanka odluke da se otvore pregovori sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Ipak, u sred te konfuzije mi i dalje vidimo ujedinjenu Evropu kao jedinu realnu šansu njenog prestiža na globalnoj sceni.

Danas smo svjedoci i sve disonantnijih tonova unutar transatlantske zajednice, što unosi dodatnu zabunu i kod starih članica i potencijalnih aspiranata. Kao da smo s obje strane Atlantika zaboravili na vrijednosti tekovina euroatlantizma poslije II svjetskog rata. I koliki je njegov doprinos miru i razvoju, ne samo u Evropi i Americi nego u čitavom svijetu. Kao da nas je kraj hladnog rata opio iluzijom da je Euroatlanski savez ispunio svoje ciljeve i da je vrijeme za otvaranje trke prema Pacifiku. Čini se da smo kasno uočili promjene na Dalekom Istoku i da im pristupamo na pogrešan način. Za Crnu Goru je euroatlanski savez i dalje prioretna linija međunarodne saradnje, jer, presudno je zasnovana je na superiornom sistemu vrijednosti. Mi iskreno vjerujemo u demokratiju, vladavinu prava i nužnost sistematske zaštite i afirmacije ljudskih prava. I vjerujemo da je to optimalan politički okvir za razvoj tržišne ekonomije i unapređenje života ljudi. Trgovinski rat Amerike i Kine, suštinsko nerazumijevanje u odnosima NATO-Rusija, terorizam, hibridni ratovi i sajber kriminal, migracije i dramatične klimatske promjene bitna su odrednica geopolitičke slike danas. Bezbjednosne prijetnje su sve izraženije, promjena arhitekture političke i ekonomske moći koja je nekada tražila vjekove ili decenije danas se mjeri godinama.

Uprkos svemu, naša vizija evropeizacije Crne Gore ne gubi na aktuelnosti. Emancipacija i dalji razvoj crnogorskog društva mora ući u novu, višu fazu. Članstvo u Evropskoj Uniji ostaje naš strateški cilj, sa punom sviješću o tome da njegovo ostvarenje, a posebno vrijeme dostizanja neće prevashodno zavisiti od naše političke volje, od naše posvećenosti reformama. Ali, ono što je stariji cilj od bilo kojeg članstva, to je Crna Gora kao dio evropskog sistema vrijednosti i adresa evropskog kvaliteta života. To, ipak, presudno zavisi od nas.

Nastavićemo isto tako posvećeno da doprinosimo dobrosusjedskoj saradnji i stabilnosti regiona. Multilateralizam ostaje trajni prioritet naše spoljne politike, kao i jačanje odnosa sa ključnim zemljama u svijetu, uključujući i naše tradicionalne partnere.

Poštovani prijatelji,

Danas, više nego ikada ranije, ulaganje u obrazovanje i nauku je ulaganje u budućnost. U eri globalizacije, napredak nauke i tehnologije pretpostavlja sticanje znanja, njegovu produktivnu primjenu, neprekidno obnavljanje i povećanje. To je, uz ulaganje u ljudske resurse, najvažniji preduslov za konkurentnu ekonomiju i stabilan razvoj društva u cjelini. Bez osposobljenih i obrazovanih ljudi nema ekonomskog napretka bilo koje zemlje. Moramo razvijati cjelovit sistem podsticanja stručnog usavršavanja najtalentovanijih mladih ljudi u Crnoj Gori, da bi tako prevladali deficit znanja, posebno određenih specijalističkih znanja, i stvorili uslove da Crna Gora postane u perspektivi društvo znanja, konkurentno na širim evropskim prostorima. Prema istraživanjima Stanford Univerziteta: ukupno ljudsko znanje nastalo do 1900-te udvostručeno je do 1950-te. Od tada se udvostručava svakih 5 do 10 godina. Ekspanzija znanja ima za posljedicu da zemlje i pojedinci kojima je ono na raspolaganju stiču velike potencijale za kontinuirano povećanje životnog standarda u svakom pogledu. Ukoliko Crna Gora želi nadoknaditi zaostatak za ekonomijama zemalja EU, mora biti inovativnija, razvijati preduzetničku kulturu i unaprijediti i reformisati sistem obrazovanja. Takođe, potrebno je digitalne vještine učiti već u osnovnim školama i poboljšati digitalizaciju škola, obezbjeđenjem bežičnog interneta velike pokrivenosti. Neophodno je kontinuirano unapređivati i vještine prosvjetnih radnika, i mogućnost napredovanja u karijeri, veću zaradu i bolji status u društvu, povezati sa permanentnom edukacijom. U našem društvu potrebno je snažiti svijest i razvijati kulturu cjeloživotnog učenja, kako bismo mogli da uspješno planiramo i predviđamo puteve ekonomskog razvoja u kojem je tehnologija moćno sredstvo za promjene nabolje u procesu pametnog razvoja društva.

Ambiciozno postavljene razvojne ciljeve može realizovati samo dobro edukovan i organizovan, efikasan sistem javne uprave. Kao najjača politička partija, koja samim tim nosi najveći dio odgovornosti za budući razvoj moramo odlučnije istrajati na principu meritokratije i za rad u državnim strukturama birati najbolje i najsposobnije. Bez političko-partijske pristrasnosti, ljude od znanja, lojalne državi. Svuda u svijetu rad za državu predstavlja privilegiju. Rad za državu, za kojom smo žuđeli gotovo čitav vijek, mora biti shvaćen kao još veća privilegija. Pružajući jednaku šansu svima da tu privilegiju zavrijede, mi ćemo stvarati pravednije društvo u Crnoj Gori. Društvo vladavine prava i snažnih institucija, osposobljenih za efikasnu borbu protiv korupcije i svih vidova kriminala.

Crna Gora je oduvijek bila država različitosti – civilizacijskih, kulturnih, vjerskih, nacionalnih, političkih ... Sklad tih različitosti obezbjeđivao je njenu stabilnost i uzdizao njen ugled u svijetu. Nasuprot tome, pokušaj da se nametne apsolutna dominacija bilo kog identiteta kao isključivog obilježja Crne Gore uvijek su vodili u krize i konflikte.

Uvažavajući takvo istorijsko iskustvo, a istovremeno i savremene društvene trendove i potrebe crnogorskog društva, neophodno je da imamo koncepcijski jasno osmišljenu identitetsku politiku.

Uz puno poštovanje prošlosti ta politika mora odgovarati Crnoj Gori ovog vremena i doprinositi ciljevima koji su naši nacionalni prioriteti: stabilna, skladna i razvijena država kao dio evropskog kulturnog miljea. Nakon gotovo cjelovjekovnog državnog diskontinuiteta i nakon tek 13 godina obnovljene nezavisnosti, jasno je da je naš primarni interes snaženje državnog identiteta Crne Gore koji je neupitan za većinu njenih građana. I to mora biti, mnogo više nego do sada, odgovornost svih državnih institucija, prvenstveno onih koje pripadaju oblasti obrazovanja, nauke i kulture.

DPS veoma uvažava i potrebu svih nacionalnih i vjerskih zajednica u Crnoj Gori da iskazuju i afirmišu svoje identitete. Svaki od tih identiteta smatramo zajedničkim bogatstvom. Zato se odlučno protivimo svakom pokušaju osporavanja ili nametanja identiteta, jer identitetska pripadnost treba biti izraz neprikosnovenog prava na slobodan izbor. U tom kontekstu moramo odlučno suzbiti istorijski uporno i grubo osporavanje crnogorskog nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta, i pravilno ga protumačiti kao inoviranu platformu borbe protiv naše najvrijednije tekovine – nezavisne i slobodne države Crne Gore.

Zato ovo pitanje mora biti pod budnom pažnjom svih nas, ne samo nacionalnih Crnogoraca. Ali, i najveća je obaveza subjekata vladajuće politike da na ovu osjetljivu temu pokrećemo i vodimo tolerantan dijalog sa svim relevantnim subjektima društvenog života u Crnoj Gori.

Kroz tu prizmu gledamo i na aktuelne dileme o tzv. crkvenom pitanju u našoj državi. Zakon o slobodi vjeroispovijesti treba Crnoj Gori da bi na savremen način uredio najvažnija pitanja odnosa Države i vjerskih zajednica. On ne pretenduje da u maniru revolucionarnih propisa nasilno mijenja vlasničke odnose. Ali, svaka država, pa i naša, ima pravo i obavezu da provjeri da li su ti odnosi u vremenima društvenih meteža s početka i s kraja XX vijeka, pretrpjeli nelegalne promjene koje nemaju pokriće u vjerodostojnoj arhivskoj dokumentaciji.

Takođe, Demokratska partija socijalista vođena dosljednim opredjeljenjem za zaštitu i afirmaciju prava i sloboda svakog građanina, dakle i vjerskih sloboda, ima razumijevanje za očekivanja jednog dijela naše javnosti da u procedurama utemeljenim u građanskim i kanonskim propisima i pravilima obnovi istorijski neupitnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu.

Nije slučajno rečeno da na mladima svijet počiva. Na mladima, dakle, počiva i budućnost Crne Gore. Zato je u stalnom fokusu ukupnog djelovanja naše partije, kao okosnice državnog razvoja, budućnost mladih ljudi. U svim društvima, posebno tradicionalnim kao što je crnogorsko, ova tema je dodatno osjetljiva. Zato naši politički oponenti i opozicioni mediji pokušavaju da stvore utisak o besperspektivnosti mladih generacija u Crnoj Gori, šireći neutemeljene informacije o njihovom navodnom egzodusu iz naše države. Stoga, moramo s pojačanom pažnjom, kroz dosadašnje i kreiranje novih programa podrške, uz otvorenost i informisanost društva, stvarati uslove da svi radni i pametni ljudi svoju egzistenciju i svoju budućnost mogu graditi u svojoj Crnoj Gori. Živimo u novom vremenu koje zahtijeva da se partije lijevog centra još senzibilnije orijentišu prema izazovima društva koje se u socijalnom razvoju ubrzano mijenja, prilagođava promjenama koje donose česte promjene radnog odnosa, samozapošljavanje zasnovano na onlajn tehnologijama, i konačno, različitom odnosu prema pitanju ko sve spada u osjetljivo socijalne kategorije. Svijet četvrte industrijske revolucije sa izuzetno brzim tempom promjena nužno utiče i na repozicioniranje partija lijevog centra. I u tim novim uslovima DPS će snažno promovisati princip solidarnosti, koji ima svevremensku važnost. Mi smo kao odgovorna politička partija, kroz intenzivno podmlađivanje naših redova, pokazali da vjerujemo u potencijal mladih. Na njima je da dokažu da vjeruju u sebe i u svoju državu barem onoliko koliko ona vjeruje u njih. Uostalom, ako mogu uspjeti svuda u svijetu, uz podrazumijevajuću posvećenost države reformi obrazovanja i mogućnosti sticanja konkurentnog znanja, kao i sistematsko unapređenje biznis ambijenta, kvalitetan život mogu obezbijediti i ovdje, u svojoj Crnoj Gori.

Jedno od najvažnijih pitanja našeg doba je i zaštita životne sredine. Vjerni ustavnim principima ekološke države, i odlučni da ovaj komadić raja sačuvamo za nova pokoljenja, mi u tom cilju realizujemo i pripremamo projekte čija se vrijednost mjeri stotinama miliona eura, kroz korišćenje obnovljivih izvora energije, izgradnju sistema za prečišćavanje otpadnih voda u većem broju opština, i razne druge projekte i inicijative. Mediji, civilni sektor, građani, svi koji s dobrim namjerama žele da pomognu u očuvanju životne sredine, dobrodošli su da zajednički štitimo i čuvamo prirodu i prostor za sadašnje i buduće generacije.

U moru zadataka koji nas čekaju, važno je afirmisati institut individualne, moralne i političke odgovornosti, nasuprot tradicionalnom kolektivizmu crnogorskog društva. Prvi put u svojoj modernoj istoriji Crna Gora ima ne samo mogućnost da samostalno kreira svoju budućnost, već i sve neophodne preduslove da ona donese blagostanje svim njenim građanima. Da li će tako biti zavisi od nas. I to svih nas pojedinačno. Neko ima veću, neko manju odgovornost, ali niko nije bez odgovornosti. Nijedan pojedinac, nijedna partija, ne mogu nas sami dovesti do ispunjenja ciljeva kojima težimo. Naša država će biti onakva kakvom je svi mi učinimo.

Zato svi pojedinačno moramo dokazati da smo vrijedni ove privilegije.

Za realizaciju ovih zadataka, dakle, moramo okupiti sve progresivne društvene snage. Stabilan politički sistem, snažne institucije, zdrava životna sredina i zdrave javne finansije, stubovi su sređene države. To je cilj kojem težimo.

Pred nama je vrijeme koje traži razboritost, uzajamno uvažavanje i povjerenje. Pred nama je put pun izazova. Vjerujem da ga složno, kao i više puta do sada, uspješno možemo proći.

Ponoviću to što sam poručio i na prethodnom Kongresu:

Samo je stabilna, ekonomski razvijena, demokratska i prosperitetna – vječna Crna Gora.

Hvala vam na pažnji."

Komentari

Komentari objavljeni na portalu Kodex.me ne odražavaju stav uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja.

Zabranjeni su: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne prijetnje drugim korisnicima, autorima čanka i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za članak.

Takvi komentari će biti izbrisani čim budu primijećeni.

Komentara: (0)

Novi komentar