“Za EU nije problem suštine naše ekonomije, već loša poruka koja bi se poslala u slučaju da ne ispoštujemo uslove, a dozvoli nam se korišćenje eura, a imajući u vidu da neke članice EU još ne mogu da koriste euro”, objasnio je Drecun za Pobjedu.

On je, odgovarajući na pitanje da li država može da odgovori na rigorozne zahtjeve EU kad su u pitanju monetarni standardi, kazao da može, ali po cijenu nekih drugih ostvarenja.

“Biće bolno ako EU bude insistirala na tome. Moramo biti svjesni toga i već sada početi da mijenjamo koncept ekonomije. Mi nijesmo ekonomija usluga i što prije to shvatimo biće bolje, ali bojim se da još istrajavamo na tom, ničim dokazanom stavu”, ocijenio je Drecun.

Prema njegovim riječima, pitanje ispunjenja Mastrihtskih kriterijuma, s obzirom na visinu crnogorskog javnog duga i nivo budžetskog deficita, može se riješiti samo rastom realnog sektora, i to održivim, a to je kombinacija energetike i poljoprivrede i turizma kao posljedice.

Specifičnost Crne Gore u pregovorima sa EU o poglavlju 17 jeste činjenica da država od 2002. godine koristi euro kao zvanično sredstvo plaćanja. Drecun je, odgovarajući na pitanje koliko će to predstavljati izazov u daljim pregovorima sa EU i postoji li rezervni plan ukoliko ne dođe do eventualne modifikacije kriterijuma konvergencije, rekao da ne zna da li postoji rezervni plan.

“Ali sam siguran da bismo se uplašili ukoliko bismo morali da upravljamo svojom monetom. Nijesam siguran više da iko želi svoju valutu, a ja sam 2002. govorio da ne treba bježati od perpera, ali sad je kasno za to”, naveo je Drecun.

Prema njegovim riječima, ukoliko bi izgubili euro bila bi to velika elementarna nepogoda.

“Ne vjerujem da iko ozbiljno razmišlja o tom problemu, a on je veoma opasan”, ocijenio je Drecun.

On je zaključio da se zatvaranje poglavlja 17 može očekivati na samom kraju pregovora.