Događaj poslije koga je zenijemljela Jugoslavija!

Sve je počelo od saobraćajne nesreće u kanjonu Morače.

Krajem maja 1971. godine, Stipo Č. iz Zenice upravljao kamionom čija je prikolica slučajno zahvatila kabinu teretnjaka u kojem je bio dječak Milenko Pavlović. koji je u nesreći poginuo.

Istragom je utvđeno da niko nije kriv za nesreću, nakon čega je oslobođen Stipe Čalić iz Zenice.

Rajko Pavlović, otac stradalog dječaka, pomiren sa sudbinom nije pomišljao na osvetu, što se nikako nije dopalo njegovoj maćehi Višnji.

Nije imala mira smišljajući krvnu osvetu, odlučivši da plati ubistvo.

Ubijedila je izvjesnog Dragomira Dragana B. - mladog nadničara kojeg je znala iz viđenja - da, za 500.000 tadašnjih dinara ubije jedanaestogodišnjeg dječaka Bruna, Stipinog sina i tako izvrši krvnu osvetu. Vjeruje se da je za ubistvo znao i otac nastradalog dječaka, Rajko.

Višnja i Dragomir nisu se zadovoljili „samo“ ubistvom.

Zločin koji su počinili bio je pravo zvjerstvo. Dječak je iskasapljen!

Ona je iz Pljevalja otputovala za Zenicu, gdje se pravila da traži stan za svog sina, a zapravo je planirala zločin i tražila dječaka čijim će ubistvom osvetiti smrt svog posinka.

Mjesecima je pratila dječaka, a zatim je odlučila da napravi još jedan korak. Ušla je u kuću i upoznala ih.

 Anka Č, Brunova majka, kasnije je izjavila da dotad nije primjetila ništa sumnjivo, ali da se dobro sjeća dana kad je na njena vrata pokucala ova krupna seljanka.

‘Mama, mama, ja vidio onu babu. Pomilovala me po glavi i pita me jesi li ti Bruno?’ Opet kasnije, kaže mama, ja vidio onu babu. Rekla je da će doći da joj opleteš džemper, pričala je Brunova majka

Višnja i Dragomir, ispričala je Anka, su dolazili  nekoliko puta na vrata, navodno se rasputujući za stan koji žele da iznajme.

Vidjeli su Bruna, upoznali mu navike, otkrili gdje i kada ide u školu… Višnja je otišla toliko daleko da je prilikom posjete stavila Bruna u krilo, popričala sa njim o školi i pomilovala ga. Anki je govorila kako ima divnog sina.

A onda ga je jednog dana sačekala ispred škole zamolivši ga da je odvede do najbližeg groblja.

Ne sumnjajući ništa jedanaestogodišnji dječak je krenuo sa Višnjim.

Na groblju ih je sačekao monstruozni nadničar koji je sa jedanaest uboda nožem oduzeo život nevinom djetetu!

Višnja P. uhapšena je u Pljevljima 42 sata nakon ubistva, a nadničar je priveden pravo iz kafane u Nikšiću. On se pred sudom pokajao za učinjeno djelo. Višnja nije nikada.

 Nakon emotivnog i strašnog procesa oboje su osuđeni na smrtne kazne. Treći saučesnik, Višnjin muž i otac djeteta stradalog u saobraćaju Rajko P, osuđen je na 20 godina zatvora.

Četrnaest mjeseci nakon ubistva, avgusta 1973. Višnja P. i Dragomir B. strijeljani su negdje kod Sarajeva.

Poslednja smrtna kazna u BIH

 Bila je to jedna od poslednjih smrtnih kazni izvršenih u BiH. Sahranjeni su u neobilježenim grobovima, u skladu sa tadašnjim zakonima da se ubice sahranjuju ovako da bi se izbjeglo stvaranje „kulta ličnosti“. Ni danas se ne zna gdje počivaju.

Rajko Pavlović  je nakon odležane kazne  dočekao još jednu nesreću u svom životu. Njegov drugi sin dobijen sa Višnjom, poginuo je u saobraćajnoj nesreći!

Autor:J.M.