''Ovo je tužan dan za nas, tužno podsjećanje na ono što smo izgubili, ne svojom krivicom. Ostali smo na ulici obespravljeni, nezaštićeni, izgubili smo radna mjesta, imovinu i najgore što je izgubili smo značaj u društvu i porodici. Ovo što se radi prema radnicima je poraz ljudskih prava i pravde'', kazao je predsjednik Koordinacionog odbora povjerilaca, Milan Vukčević. 

On je rekao da radnici traže samo novac koji su zaradili, kao i da institucije rade svoj posao, da poštuju Zakon o suđenju u razumnom roku, imovinu i socijalni program.

Prema riječima Vukčevića, radnicima ''Radoja Dakića'' duguje se,u prosjeku, po 30 hiljada eura. 

''Glavnica duga bila je 30 miliona eura, sada je porasla na 48 miliona eura. Neko treba da snosi odgovornost jer je to dopustio. Radnici bi, samo za štetu koju država pričinjava neispunjenjem svojih obaveza mogli da dobiju četiri stana svaki mjesec i mogli bi da žive negdje, ima mnogo podstanara među nama'', dodao je Vukčević. 

Vukčević je kazao da je ''Radoje Dakić'' bila najveća fabrika za proizvodnju građevinskih mašina u SFRJ, a nalazila se i među većim fabrikama tog profila u Evropi. Izvozilo se u Njemačku, Austriju, Poljsku, Rusiju, Bugarsku, Tursku, Egipat, Alžir, Iran, Siriju, Kubu, Gvineju. 

Prema riječima Vukčevića, fabrika je 1989. imala 4,67 hiljada radnika, a isto toliko porodica je živjelo od rada u fabrici.

On smatra da je od Crne Gore stvorena zemlja slabih institucija, a bila je, kako je naveo, zemlja moćnih pojedinaca. 

''Svojom ekonomskom politikom uništena je država i proglasila se nemoćnom. Država je nemoćna ako ne može da sprovede pravosnažnu sudsku presudu. Jednostavno, vlast je mogla drugačije da se postavi, da u prvom planu bude narod, ne oni'', kazao je Vukčević.

Protestuju više od četiri godine 

Bivši radnici ''Radoja Dakića'' od početka 2009. organizuju mirne proteste i traže hitno izvršenje sudskih presuda koje podrazumijevaju isplatu 37 miliona eura. 

Glavnica duga porasla je na oko 48 miliona eura, pripadajuće kamate koje je potvrdio Viši sud još sedam miliona eura, a pravo na isplatu ima 1,65 hiljada bivših radnika. 

Radnicima je pravosnažnim sudskim presudama dodijeljeno zemljište vrijedno oko 40 miliona eura koje ne mogu da prodaju. 

Kompanije Zetagradnja i Čelebić su oktobra 2011. odustale od kupovine tog zemljišta, površine 221 hiljadu kvadratnih metara, za koje su nudili 35,4 miliona eura. 

Konzorcijum šest crnogorskih firmi, kojeg su činili Voli, Bemaks, Novi Volvox, Kroling, Normal kompani i Master inženjering za zemljište je nudio 27 miliona eura.

(RTCG)