Bojanin je rođen 1932. godine u Bolmanu, u Baranji.

Karijeru dječijeg psihijatra započeo je u Institutu za mentalno zdravlje od samog njegovog osnivanja 1963. godine radom na Odjeljenju za djecu i omladinu.

Stručno se usavršavao u Parizu na Institutu za mentalno zdravlje kojim je rukovodio Lebovisi, i u Psihološkoj laboratoriji Anri Rusel pri Psihijatrijskoj bolnici Sveta Ana.

Stručna javnost ga poznaje, pored ostalog, i kao profesora koji je uveo predmet neuropsihologija na Univerzitet u Beogradu i predavao ga na Defektološkom i Medicinskom fakultetu.

Ostaće upamćen po izuzetnom pristupu djeci, po tome što se uvijek zalagao za nenasilne metode discipline i ljubav isticao kao najmoćniju vaspitnu metodu.

"Batina nije iz raja izašla, nju su iz raja otjerali“, govorio je Bojanin.

Bojanin je u oblast psihijatrije djece i omladine unio čitav niz novina: socijalno-psihijatrijski pristup u psihijatriji razvojnog doba, stručnu oblast "Reedukacija psihomotorike" ili "Tretman pokretom", ukazao je na oblast disharmoničnog razvoja i opisao kliničku sliku "razvojne konstruktivne dispraksije", a u polju rada sa decom sa autizmom postavio je temelje savremenog pristupa.

Autor je i koautor dva univerzitetska udžbenika i više stručnih monografija iz oblasti psihijatrije razvojnog doba.

Između ostalog napisao je knjige "Gordijev čvor“, "Pod drvetom saznanja dobra i zla", "Škola kao bolest" i "Tajna škole".

Dnevna bolnica za djecu u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu od 2012. godine nosi njegovo ime.