Ta 28-godišnja influenserka prisiljena je da napusti svoj prethodni smještaj nakon što joj je stanodavac povećao mjesečnu kiriju za 1.000 dolara. Ipak, ovo iskustvo nije jedinstveno – milioni stanovnika u velikim gradovima suočavaju se s izazovima pristupačnog stanovanja, piše CNN.

Mnogi su prisiljeni ulagati više sredstava u najam stanova zbog visokih cijena energije, inflacije i rastućih kamatnih stopa koje često prelaze granice očekivanja. U Njujorku i Sidneju prosječne stanarine porasle su za 4,7 odsto odnosno 6,9 odsto u godini do avgusta, prema agenciji za nekretnine Knight Frank. Iako je rast usporio u odnosu na vrhunac pandemije, cijene najamnina i dalje su na rekordno visokom nivou.

Šta ostane od plate?

U drugim gradovima kirije rastu još brže. U Londonu je prosječni godišnji rast troškova najma premašio 17 odsto u aprilu, a ponovo je rastao prošlog mjeseca, što je najveći skok otkako je agencija za nekretnine Hamptons počela prikupljati podatke 2014.

Ovi rastući troškovi izazivaju pritisak na domaćinstva koja se bore kako bi pokrila svoje osnovne troškove. U metropolitanskom području Njujorka udio prosječnog dohotka domaćinstva koji se troši na najam stanova porastao je s 35 na 37 odsto. Ovo je iznad referentne granice od 30 odsto prihoda domaćinstva, koju koristi Kancelarija za nacionalnu statistiku Ujedinjenog Kraljevstva pri procjeni privatnih najamnina.

U Londonu, gdje su cijene iznajmljivanja takođe porasle, mnogim britanskim studentima i mladim radnicima postaje “potpuno nepriuštivo” iznajmljivanje stanova. Naime, prema pisanju CNN-a, prosječna plata diplomiranih studenata je oko 33.258 eura godišnje. S druge strane, prosječno mjesečno iznajmljivanje sobe dosegla je 1113.60 eura u drugom tromjesečju, što je za gotovo petinu više u poređenju s istim razdobljem 2022.

Barnabi Skads u sličnoj je situaciji kao Viveka Čou. Izvršni direktor za odnose s javnošću preselio se u London u martu nakon što je diplomirao prošle godine i sada plaća 1118,18 eura mesečno za najam sobe, što “proždire” više od polovine njegove m,esečne plate.

“Dobro sam plaćen za posao koji radim, a ipak je još uvijek teška situacija”, rekao je za CNN.

Čak i po tim cijenama, sobe se brzo razgrabe.

“Vrlo je teško jer nekretnine uglavnom dolaze oko šest ujutro, a obično ih više nema do šest sati naveče”, rekao je.

Nedostatak dostupnih stanova na dugoročni najam u Londonu pogoršan je različitim faktorima, uključujući promjene u porezima i manju isplativost ulaganja u nekretnine za iznajmljivanje.

Koje je rješenje za visoke stanarine?

Gradonačelnik Londona Sadik Kan prošlog je mjeseca ponovio svoj poziv za kontrolom stanarina, upućujući britansku vladu da uvede dvogodišnje zamrzavanje stanarina za 2,7 miliona privatnih stanara u glavnom gradu. Ovo je varijacija politike koju su političari i aktivisti predlagali kao rješenje tokom dugogodišnjih izazova s pristupačnim stanovanjem.

Međutim, ograničavanje zakupnina, iako na prvi pogled može izgledati privlačno, generalno se smatra “lošom idejom”, prema riječima Nikodema Zumila, direktora Instituta za nekretnine Bartlett na Univerzitetskom koledžu u Londonu.

“Ovo koristi osobama koje žive u jedinicama s kontrolom kirija te potencijalno političarima koji sprovode takvu politiku, ali to ne donosi korist drugima”, istakao je Zumilo.

Naglasio je kako su ograničenja cijena zakupa obeshrabrila građevinske firme od investiranja u izgradnju novih jedinica, što je rezultovalo ograničenim rastom ponude na mjestima gdje bi potražnja mogla rasti.

Prema Zumilu, bolji pristup bio bi olakšavanje izgradnje novih domova. Tokio, najnaseljeniji grad na svijetu s više od 37 miliona stanovnika, na primjer, ima “vrlo liberalno uređeno tržište”, što rezultuje stabilnijim cijenama zakupa.

Pored toga, politike koje pomažu ljudima da postanu vlasnici vlastitih domova, kao što su subvencije za početne uplate ili hipoteke za prve kupce, koje je primijenila britanska vlada, takođe su se pokazale djelotvornim jer smanjuju potražnju na tržištu zakupa stanova.

Uprkos izazovima, Viveka Čou je zahvalna na stabilizovanim stanarinama u svom stanu u Njujorku, koje pružaju osjećaj sigurnosti nakon turbulentnih iskustava s prethodnim stanodavcem.

Naime, ona i njen partner mjesečno za stan plaćaju 3.700 dolara (oko 3.467 eura), a stanarina se ne može povećati za više od 3,75 odsto ako obnove ugovor o zakupu na još jednu godinu. To je ispod godišnjeg povećanja troškova najma u gradu od 4,7 odsto koje je Knight Frank zabilježio početkom avgusta.

“To ne znači nužno da je jeftino”, rekla je Čou. “Ipak, u prošlom stanu nismo imali čak ni kuhinju, pravu kuhinju. Bilo je poput kuhinje pribijene uza zid. Pa sam rekla, nećete mi povećati stanarinu za 1.000 dolara”, zaključila je.