Bešlin tvrdi da se "snagom analitičke i interpretativne misli, izraženim smislom za istorijsku sintezu, a prevashodno temeljitom dokumentarnom osnovom zasnovanom na širokoj istraživačkoj platformi prvorazredne arhivske građe, štampe, memoaristike i istoriografije“, ova knjiga Živka Andrijaševića "može okarakterisati kao prekretno istraživačko djelo vrhunske naučne originalnosti bez koga se istorija Crne Gore u moderno doba više ne može pisati, ali se ni savremena Crna Gora i njene složene identitetsko-ideološke determinante ne mogu razumjeti“.

Sam autor "Crnogorske ideologije 1860-1918.“ objašnjava da je, radeći na knjizi, pokušao da odgonetne i to kakvu je političku svijest podanika tadašnja državna vlast zapravo željela da stvori.

“Ideologija kralja Nikole nastavak je Gorskog vijenca na drugačiji način”, kaže za Pobjedu Živko Andrijašević.

"Šta to znači? To znači laž, samoobmana i megalomanija prilagođena novim okolnostima. Ukratko, Crnogorci su pozvani da razriješe Kosovski čvor i da sa svojim Gospodarom vrate Dušanovo carstvo. Mnogi su to prihvatili kao ozbiljan zadatak i pravu istinu, ali ne zato što su glupi i naivni, već zato što su u tom ekspanzionističkom naumu vidjeli mogućnost da postanu begovi tamo iza Tare. Računali su da će im u tome pomoći Rusi, a da će Srbijance iskoristiti, pa onda prevariti. Hoću da kažem da Crnogorci nijesu imali strast prema ideologiji…“

Prema riječima Andrijaševića Crnogorci su imali strast prema onome što su vjerovali da uz pomoć te ideje mogu dobiti.

“Danas se to predstavlja kao religija i najdublje osjećanje svakog Crnogorca. Nema ništa od toga. To je laž! I to laž koja je dovedena do savršenstva. Crna Gora je, inače, pravo mjesto za usavršavanje laži i samoobmane, sa sve stručnjacima kakvih niđe nema. Fabrika za proizvodnju Šćepana Malog! Ovdje svaki seljak, koji je vijek proveo čuvajući koze, sa neviđenim samopouzdanjem objašnjava što je Njegoš htio da kaže, kakva je etnogeneza Crnogoraca i kakav je kanonski status pravoslavne crkve”, kaže on.

Za istoričara Živka Andrijaševića bilbordi u Budvi su provokacija i podmetanje, što čak i ne želi da komentariše. 

Na pitanje da li zna još neki narod koji okupaciju svoje zemlje slavi kao oslobođenje, Andrijašević je odgovrio:

"Vjerovatno kolaboranti u Sjevernoj Irskoj. Ali, nema tu velikog objašnjavanja: oni Crnu Goru ne smatraju svojom zemljom ili imaju kolonijalni mentalitet".

Kaze i da ga nije iznenadilo to što o tom skandalu ćuti CANU, što se ne oglašava akademska javnost.

"CANU se, ako se dobro sjećam, još od ranih devedesetih ne izjašnjava o događajima ovog tipa, iako većina članstva o njima misli sve najbolje. Uglavnom reaguju članovi CANU koji 1918. smatraju godinom našeg oslobođenja. A što se akademske javnosti tiče, ona, na sreću, ne postoji", kazao je Andrijašević.