Međutim, Ćorović je naglasio da Savjet nema pravnu nadležnost da nagradu formalno oduzme. Konačnu odluku o tome mora donijeti Skupština opštine Bijelo Polje, kao osnivač ustanove. Upravo zato će se pitanje oduzimanja nagrade naći pred odbornicima na jednoj od narednih sjednica lokalnog parlamenta u septembru.
Podsjetimo, Karadžić je nagradu „Risto Ratković“ dobio 1993. godine, u jeku rata u Bosni i Hercegovini. Kasnije je pred Haškim tribunalom osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina.
Šta znači „uklonjen, a nije oduzeta“?
To znači da je Karadžićevo ime brisano iz javnih evidencija i zvaničnih predstavljanja laureata – dakle, više se neće pojavljivati u publikacijama, na sajtu i u prezentacijama nagrađenih autora.
Ali, sa pravnog stanovišta, nagrada mu i dalje pripada dok god Opština Bijelo Polje ne donese posebnu odluku o njenom oduzimanju. Drugim riječima:
Uklanjanje iz evidencije je simbolički i moralni čin – kulturna javnost više ne vidi njegovo ime među nagrađenima.
Oduzimanje nagrade je pravni čin – poništava se odluka iz 1993. i Karadžić se trajno briše kao laureat.
Poruka civilizovanom društvu
Oduzimanje nagrade Radovanu Karadžiću nije samo lokalno pitanje Bijelog Polja – to je poruka civilizovanom svijetu. Ako Bijelo Polje i njegova Skupština jasno kažu da ratni zločinac ne može biti nosilac književnog priznanja, šalje se poruka da grad stoji na strani humanosti, pravde i dostojanstva.
Takav čin pokazuje da je Bijelo Polje grad kulture, grad mira i grad u kojem nema mjesta za slavljenje onih koji su osramotili čovečanstvo genocidom i etničkim čišćenjem. Civilizovani gradovi i države u svijetu gledaju s prezirom na one sredine koje veličaju ili nagrađuju zločince, ali s poštovanjem na one koje imaju hrabrosti da isprave greške prošlosti.
Ako se nagrada Karadžiću ne oduzme – Bijelo Polje ostaje grad koji je nagrađivao zločinca osuđenog za genocid. To je etiketa koja ne samo da ponižava žrtve, već stavlja i čitavu zajednicu u moralni mrak. To je loša reklama koja godinama može pratiti ime grada i kompromitovati sve njegove kulturne i političke institucije.
Ali ako Bijelo Polje odlučno oduzme nagradu – poruka je jasna: da je grad na strani žrtava, na strani civilizovanih naroda, na strani onih koji vjeruju u mir, istinu i pravdu. To je čin kojim se opština distancira od zločina, a svrstava uz civilizovane narode Evrope i svijeta.
Zato, odluka o oduzimanju nagrade nije samo formalna – ona je istorijska obaveza. Njome Bijelo Polje pokazuje da ne pristaje da mu ime bude vezano za zločin, nego za kulturu, istinu i ljudsko dostojanstvo.
