"Naime, u toku predizborne kampanje kao jedan od glavnih rezultata u periodu njihove vlasti gospoda iz lokalne uprave navodili su rekonstrukciju Njegoševe ulice i Trga, ili bolje reći rekonstrukcije, jer njihov broj vjerovatno nije zapamtio ni jedan građanin Cetinja", saopštio je Raković.
Vjerovali ili ne, i danas, u jeku turističke sezone, kako navodi u toku je, sad već – tradicionalna zamjena ploča u Njegoševoj.
"Brojna upozorenja da kamene ploče postavljene u Njegoševoj ulici ne podnose izuzetno niske temperature u zimskom periodu i da nijesu odgovarajućeg kvaliteta za njih nijesu bila od važnosti. Međutim, ova situacija ne treba da čudi, jer jedna od glavnih ulica u Prijestonici metaforički oslikava cjelokupno stanje u gradu i državi. Ne može, a da se ne postavi pitanje kakav utisak sve ovo ostavlja na turiste koji posjete naš grad? Da možda i njih, kao ministra Simovića, Cetinje danas ne podsjeća na najveće gradilište u Evropi? Da ne fotografišu cetinjski korzo koji izgleda kao minsko polje?", navodi on.
Prema njegovim riječima, sve je prisutnija sumnja građana da ugovori sa izvođačima radova i dilovi pri sklapanju prvobitnog ugovora lokalnim funkcionerima služe samo, kao mehanizam za punjenje sopstvenih džepova je "potpuno razumljiva, ako znamo da je sama rekonstrukcija koštala pravo bogatstvo, a svake godine od njenog završetka imamo nove radove".
Dodaje da nema dileme da je ovaj posao DPS lokalne uprave Prijestonice predmet za Specijalno državno tužilaštvo.
"Ovo je samo još jedan dokaz kakav odnos ima lokalna uprava prema našem gradu i građanima. Međutim, ono što je ostalo i što nikada neće moći uzeti Cetinju je duša ovog grada i čuveni cetinjski humor, tako da ni ovo katastrofalno stanje Njegoševe ulice nije moglo izbjeći da postane predmet šale. Na pitanje novinarke šta misli o tome što se Njegoševa ulica radi svako pola godine, naš sugrađanin je odgovorio da to ne treba uopšte da čudi jer mi zapravo posjedujemo zimski i ljetnji set ploča, tako da je ta polugodišnja zamjena sasvim opravdana", zaključuje Raković.
Komentari