Oni su do juče živjeli kao podstanari od honorarnog rada Adina, pa su, kako kažu, jedva sastavljali kraj sa krajem. Posebno teške momente preživljavali su kada su morali da prodaju sve što imaju, kako bi pošli u Njemačku radi operacije njihove tada osmogodišnje ćerke Adine.

“Nijesam imao puno da prodam, ali mi je bilo dovoljno za kartu, dok mi je sve ostale troškove pokrio jedan Rožajac, koji živi u Njemačkoj. Zahvaljujući njemu moja ćerka je spašena, ali su se muke nastavile kada sam se vratio. Nijesam mogao toliko da zaradim da bi platio kiriju, ali na svu sreću došao sam u Dobru vodu kod Zena Muhovića da mi ustupi baraku koju je koristio kao ostavu da bi imali makar krov nad glavom. Baraka nije imala ni struju, ni vodu, ali je bilo bolje nego da idem na ulicu sa djecom. Ponudio mi je da sredim baraku i poklonio mi je plac na kojem se nalazi baraka”, priča Muhović.

Njegova porodica živjela je u jednoj prostoriji od dvadesetak kvadrata, gdje su spavali, jeli i djeca učila, gdje je bilo putpuno neuslovno za život.

“Radio sam danonoćno da prehranim djecu i zakrpim baraku koliko mogu. Jednog dana posjetila nas je grupa žena iz Bara. Od tada mojoj sreći nema kraja”, ushićeno priča najstariji Huko.

Žene su se odmah angažovale, na fejsbuk stranici “Žene kuvaju srcem” objavile apel za pomoć porodici Huko. Od tada, kako kaže, administratorka i pokretač ove akcije Ljiljana Vujović, Barani i ljudi iz svih krajeva Crne Gore, kao i naši iseljenici, ne prestaju da zovu, žele svi da pomognu i već za mjesec dana izgradnja kuće se privodi kraju.

“Kad smo prvi put došli ovdje, zatekli smo situaciju koja nas je ostavila u nevjerici da jedna porodica u 21. vijeku nema elementarnih uslova za život. Motivaciju da se angažujemo i ne odustajemo od naše namjere svakako je bio gest Muhovića, koji im je poklonio plac za kuću. Mi smo dali samo doprinos da budemo inicijatori svega ovoga dok su Barani, prije svega privrednici Bara, te brojni ljudi iz Crne Gore i inostranstva nesebično pomogli da vidimo radost kod ove porodice. Vjerujemo da će radovi biti okončani do početka hladnijih dana, a djecu već početkom septembra u školu mogu poslati sa svog kućnog praga”, zadovoljno će Vujović, koja sa grupom žena, barskih heroina, kako ih zovu, svakodnevno prati tok radova.

Radove “prati” i Muhović, koji već drugi put krčmi imanje i poklanja onima koji nemaju krov nad glavom. Prije nekoliko godina poklonio je plac i sa sinovima učestvovao u izgradnji kuće jednog svog sugrađanina koji je nepokretan. Danas to radi i za porodicu Huko. Ističe da ima dovoljno i skromno poručuje da “treba pomoći drugima”.

Porodica Huko se zahvalila svima onima koji su pomogli da imaju svoj dom i koji su u njemu ugradili dio svoga srca.

Nakon pokrenute akcije od žena Bara, Huko je dobio stalni posao kao monter u Zećanki, a kako kaže iduće godine će dobiti i status državljanina Crne Gore.

Izvor: Dnevne novine